hrvatski

Osvrt na problem konfesionalnog identiteta i alteriteta u Predici od jedinstva u kršćanstvu (1773) Adama Tadije Blagojevića

Kada je Antun Ružička, svjetovni svećenik liberalne struje i duhovnik cara Josipa II., održao 1773. svoju propovijed (Predigt von der Einigkeit im Christenthume) u dvorskoj kapeli u Beču, Slavonac Adam Tadija Blagojević (1745/1746 – 1797) odlučio ju je, najvjerojatnije na poticaj državnih vlasti, prevesti na ilirski jezik. S obzirom na to da je Blagojević od svih slavonskih pisaca svoga vremena najizrazitiji predstavnik jozefinizma, Ružičkina mu je propovijed mogla biti i svjetonazorski bliska. Blagojevićeva Predika nastala je naime u vremenu kada su dominantne teme u slavonskoj književnosti bile opreke između Istočne i Zapadne crkve. Ono po čemu se Blagojević ipak razlikuje od svojih slavonskih suvremenika jest to što piše prijevod propovijedi (usporedno latinicom i ćirilicom), a ne djelo teološke kontroverzistike na narodnome jeziku čiji su glavni predstavnici u 18. stoljeću bili franjevci (Bačić, Vilov, Pavić) i isusovci (Mulih, Kanižlić). Na temelju Blagojevićeva prijevoda Ružičkine propovijedi, a uz primjenu imagološke analitičke metode, u radu se bavim fenomenom konstituiranja konfesionalnog (katoličkog) identiteta i (pravoslavnog) alteriteta što ujedno čini središnji dio problematike. Iz toga proizlazi nastojanje da se konfesionalna drugost preciznije i jasnije definira pomoću analize suodnosa autopredodžbi ("mi") i heteropredodžbi ("oni"), dakako, sukladno problematici, na relaciji katolici – pravoslavci u osamnaestostoljetnoj Slavoniji. Na temelju takve analize glavna je svrha rada otkriti kako se oblikuje vjerski identitet, ali i definira konfesionalna drugost.

Adam Tadija Blagojević ; Predika od jedinstva u kršćanstvu (1773) ; Antun Ružička ; konfesionalni identitet i alteritet ; imagološka analitička metoda

nije evidentirano