hrvatski

DISERTACIJA Geneza, prostorna raspodjela i kvantifikacija poroznosti žumberačkih gornjotrijskih dolomita

Pukotinska poroznost tektonskog porijekla najčešći je oblik poroznosti u dolomitima, dok se u manjoj mjeri pojavljuju taložna i dijagenetska poroznost. Pukotinska proznost pojavljuje se u rasponu mjerila od mikroskopskog do regionalnog. Provedenim istraživanjem definirani su tipovi i geneza te kvantificirani iznosi pojedinih tipova poroznosti u litofacijesima i tektofacijesima svih formacija gornjotrijaskih dolomita Žumberka. Taložna i dijagenetska poroznost, analizirane su na čvrstim uzorcima metodom uronjene mase te u mikroskopskim preparatima. Metoda uronjene mase djelomično kvantificira taložnu i dijagenetsku poroznost jer uzorci sadrže i mikropukotine pa je dio izmjerenog iznosa rezultat mikropukotinske poroznosti. Dio mikroskopskih preparata bojan je Alizarinom S sa ciljem analize utjecaja dijageneze na taložnu poroznost, a dio je impregniran smolom fluorescentne boje kako bi se analizirala poroznost. Navedenom analizama određeni su tipovi taložne poroznosti i procijenjeni njezini nekadašnji iznosi te kako je višefazna dijageneza djelovala na razvoj taložne poroznosti. Taložna i dijagenetska poroznost za sve litofacijese, u svim formacijama ne prelazi 4, 5 %, a zasigurno je i manja. Pukotinska poroznost analizirana je također 2D i 3D metodama. Metoda 2D analiza pukotinskog sklopa obuhvaćala je fraktalnu analizu, izradu histograma visina pukotina, gustoća (P20) i intenzitet (P21) pukotina, omjer visine i duljine pukotina (H/L omjer), 2D poroznost (P22) te volumni broj pukotina (Jv). Sve su analize rađene na digitaliziranim fotografijama pukotinskih sustava izdanaka iz različitih udaljenosti (kako bi se pokrilo čim više mjerila). Svi analizirani parametri ukazuju na veliku razlomljenost analiziranih stijena. Posebno je važan parametar fraktalna dimenzija (Fdim) pukotinskih sustava kojim se opisuje na koji način pukotinski sustavi ispunjavaju prostor odnosno kvantificira kompleksnost pukotinskog sustava. Procijenjene fraktalne dimenzije su u intervalu od 1, 492 do 1, 725 dok je većina fotografija u intervalu od 1, 600 do 1, 675. 2D analiza pukotinskog sklopa te podaci prikupljeni terenskim istraživanjima bili su temelj za 3D analizu, diskretni model pukotinskih sustava (engl. „Discrete Fracture Network“). Metoda 3D analiza obuhvaća izradu i analizu diskretnog modela pukotina na temelju kojeg su određeni prostorna raspodjela pukotinske poroznosti, iznosi pukotinske poroznosti, propusnosti, anizotropije propusnosti te P32. Procijenjena pukotinska poroznost diskretnim modelom pukotina za sve formacije nalazi se u intervalu od 0 do 23 % sa srednjom vrijednosti od ~6 %. Na uzorcima tektofacijesa dolomitnog grusa određenisu propusnost i hidraulička vodljivost u permeametru te je poroznost empirijski procjenjena uz pomoć granulometrijskih analiza. Iznosi međuzrnske poroznosti tektofacijesa Dolomitni grus su u intervalu od 15 do 32 %. Time su definirani svi tipovi poroznosti u rasponu mjerila u kojima se pojavljuju. Poroznost gornjotrijaskih dolomita je prema genetskom kriteriju svrstana u hibrid II, odnosno hibrid dijagenetske i pukotinske poroznosti. Iste stijene široko su regionalno rasprostranjene te bi rezultati istraživanja bili primjenjivi i u drugim područjima.

dijagenetska poroznost ; pukotinska poroznost ; fraktalna analiza ; diskretni model pukotina, DFN ; gornjotrijaski dolomiti, Žumberak

nije evidentirano