Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 959721

Sigurna privrženost i rani socioemocionalni razvoj djeteta u obiteljskom i vrtićkom okruženju


Brajša-Žganec, Andreja
Sigurna privrženost i rani socioemocionalni razvoj djeteta u obiteljskom i vrtićkom okruženju // Interdisciplinarni pristup razvoju osjetila i osjećaja u djetinjstvu: znastvena monografija / Krolo, Ligija ; Vučenović, Dario (ur.).
Split: Društvo psihologa Zadar i Udruga Montessori pedagogije Split, 2018. str. 11-28


Naslov
Sigurna privrženost i rani socioemocionalni razvoj djeteta u obiteljskom i vrtićkom okruženju
(Secure attachment and early socio-emotional development of a child in a family and kindergarten environment)

Autori
Brajša-Žganec, Andreja

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Interdisciplinarni pristup razvoju osjetila i osjećaja u djetinjstvu: znastvena monografija

Urednik/ci
Krolo, Ligija ; Vučenović, Dario

Izdavač
Društvo psihologa Zadar i Udruga Montessori pedagogije Split

Grad
Split

Godina
2018

Raspon stranica
11-28

ISBN
978-953-58632-0-5

Ključne riječi
Dijete, obitelj, roditelji, odgajatelji, privrženost, socijalna i emocionalna kompetencija
(Child, family, parents, teachers, attachment, social and emotional competence)

Sažetak
Rani socioemocionalni razvoj dijelom se odvija pod utjecajem nasljeđa a dijelom pod utjecajem okoline, odnosno pod utjecajem važnih osoba koje okružuju dijete u prvim godinama života. U ovom preglednom radu izdvojit će se odnosi sa roditeljima i odgajateljima pri čemu se naglašava važnost proučavanja dječjeg socioemocionalnog razvoja unutar užeg i šireg konteksta u kojemu se odvija. Prikazat će se kako kvalitetan emocionalan odnos između glavnih izvora socijalizacije, odnosno roditelja i odgojitelja sa jedne strane i djece s druge strane utječe na rani socioemocionalni razvoj djeteta. Opisuje se funkcionalna obitelj koja se dobro nosi s postavljenim ciljevima i zadacima, probleme rješava na zadovoljavajući način te njeguje dobrobit svih članova obitelji što pogoduje optimalnom socioemocionalnom razvoju djeteta. Obitelj je kontekst u kojem dijete uči i usvaja različite oblike ponašanja u odnosu roditelj dijete. Roditelji svojim postupcima utječu na psihosocijalnu prilagodbu svoje djece, ali i svojim reakcijama na dječje emocije utječu na socijalizaciju izražavanja emocija, prosocijalno ponašanje i socijalnu i emocionalnu kompetenciju nezavisno od dimenzija roditeljstva. Ukratko su prikazani rezultati dva zasebna istraživanja provedena u Hrvatskoj o čimbenicima ranog socioemocionalnog razvoja koja potvrđuju nalaze što ih pokazuju i istraživanja u svijetu. U drugom dijelu se govori o snažnoj emocionalnoj vezi koju dijete ima sa primarnim skrbnikom koja mu pruža ugodu i radost kada je s njim u interakciji i utjehu u trenucima stresa. Povezujući ekološki model dječjeg razvoja i teoriju privrženosti napravljen je značajan napredak u unaprijeđenu razumijevanja odnosa odgajatelj dijete. Postoji određena podudarnost odnosa roditelj dijete i odgajatelj dijete pa dijete koje je razvilo sigurnu privrženost sa svojim roditeljima slični obrazac razvija sa odgojiteljima, ali taj odnos ovisi i o nizu dodatnih čimbenika. Na kraju se zaključuje da je potrebno kontinuirano raditi na podizanju svijesti o pozitivnom roditeljstvu i kvalitetnom odnosu roditelj dijete u zajednici. Potrebno je stvoriti uvjete za razvoj emocionalne i socijalne kompetencije već u predškolsko doba, ali pri tome opažati dijete u obiteljskom i širem kontekstu u kojem se razvija. Razviti dobru suradnju vrtića i obitelji, stvoriti adekvatne uvjete u kojima je dostupna i stalna izobrazba i usavršavanje odgajatelja, jer odgojitelji su uz roditelje glavni izvori socijalizacije u predškolsko doba te na direktan i indirektan način utječu na dječji emocionalni i socijalni razvoj.

Izvorni jezik
Hrvatski



POVEZANOST RADA


Ustanove
Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb

Autor s matičnim brojem:
Andreja Brajša-Žganec, (185362)