hrvatski

Prijevara kao mana volje u građanskom pravu s osvrtom na sudsku praksu

Odvijanje pravnog prometa zahtijeva postojanje maksimalnog povjerenja među ugovornim stra/nama. Postojanje prijevare, koja može poteći od bilo koje ugovorne strane utječe na sigurnost pravnog prometa i izigravanje međusobnog povjerenja. Pravni poredak u tom slučaju pruža određenu zaštitu prevarenoj ugovornoj strani koja je usmjerena na naknadu štete i poništenje takvog ugovora. U radu se kreće od uvodnih objašnjenja o manama volje, time određujući i položaj prijevare kao mane volje u sustavu građanskog prava. Iznose se pojedine definicije pojma prijevare u teoriji i sudskoj praksi. Posebno se obrađuje problematika razlikovanja zablude od prijevare koja predstavlja, tzv. kvalificiranu zabludu. Potom se opisuju pretpostavke koje se moraju ispuniti da bi došlo do nastanaka prijevare. Posebno je poglavlje posvećeno trećim osobama izvan ugovora koje mogu utjecati na prijevaru pojedine ugovorne strane. Nakon toga, opisuje se sadržaj prijevarne radnje, tj. što je u konkretnom slučaju prijevara te se ujedno prikazuju i analiziraju pojedini slučajevi iz domaće sudske prakse. Pravne posljedice prijevare koje se odnose na poništenje ugovora i pravo na naknadu štete zbog prijevare zauzimaju zasebni dio rada. Na kraju se rada iznosi poredbeno pravni prikaz prijevare iz pojedinih europskih građanskih zakonika i DCFR- a.

prijevara ; zabluda ; mane volje ; naknada štete ; pobojnost ugovora

nije evidentirano