hrvatski

Položaj korisnika iz ugovora o osiguranju života s osvrtom na sudsku praksu u hrvatskom i poredbenom pravu

Ugovor o osiguranju života sklapa se s primarnim ciljem osobne osigurateljske zaštite, ali se vrlo često ugovara i sa ciljem zaštite neke treće osobe – korisnika osiguranja (koja nije ni ugovorna strana, ni osiguranik) koja bi u slučaju nastupa osiguranog slučaja (npr. smrt osiguranika ili ugovaratelja osiguranja) mogla ostvariti pravo na isplatu ugovorene svote osiguranja. U radu se stoga posebna pažnja poklanja pitanju određivanja korisnika osiguranja života, osoba koje se mogu javiti u ulozi korisnika osiguranja, suglasnosti osiguranika ukoliko je on različit od ugovaratelja osiguranja. Potom se izlaže o mogućnostima opoziva imenovanog korisnika osiguranja i ograničenjima (kao i iznimkama od ograničenja) koja se po tom pitanju javljaju. Posebno se obrađuje situacija do koje dolazi kada korisnik odbije namijenjenu mu korist, ali i pitanje međusobne raspodjele koristi u situaciji kada je ugovaratelj osiguranja odredio više korisnika osiguranja. U radu se pokušava na sustavan način prikazati koja sve prava ima korisnik osiguranja, te odnos osiguratelja prema korisniku osiguranja života. Pri kraju rada govori se o eventualnim (ograničenim) pravima vjerovnika ugovaratelja osiguranja prema osiguranoj svoti namijenjenoj korisniku osiguranja. Pri izlaganju i obradi u radu se daje osvrt na pojedina zakonska rješenja prisutna u talijanskom i francuskom pravu uz prikaz sudske prakse iz spomenutih pravnih sustava.

korisnik osiguranja ; osiguranje života ; imenovanje korisnika ; opoziv korisnika ; osigurana svota ; vlastito pravo ; neposredno pravo

nije evidentirano