hrvatski

Čitaj me! Renesansa dječje književnosti i tri slučaja eksplozivnoga zadovoljstva

Istraživanje se osvrće na osobitosti djela dječje književnosti koje utječu na čitanje knjiga iz razonode (estetsko/slobodno čitanje). Odnosi se na tri specifične osobitosti popularnih knjiga za djecu: 1. odstupanje od norme koje se razvilo tijekom povijesti i rezultiralo pojavom tema i sadržaja karakterističnih za dječju književnost, kao i „djecolikoga jezika” (Flegar 2016), 2. paratekst (Genette 1987/1997), i 3. višemodalno, višeimedijsko i transmedijsko pripovijedanje (Jenkins 2006/2008). Ti se pojmovi razlažu primjerima djela triju britanskih autora koji su, svaki na svoj način, izazvali globalnu književnu i čitalačku renesansu: Enid Blyton, Roald Dahl i J. K. Rowling. Blytoničin sukob s kritičarima, Dahlovo izravno suprotstavljanje „visokoj“ kulturi odraslih i rekordni transmedijski fenomen J. K. Rowling odražavaju književne i stilske odlike koje su poticale djecu na čitanje od Zlatnoga doba dječje književnosti do ovoga digitalnoga. Analizom elemenata koji čine djela spomenutih autora iznimno primamljivima i čitljivima, dolazi se do zaključaka s obzirom na odlike i „vlasništvo“ međunarodne dječje književnosti, kao i opći utjecaj dječje književnosti na globalizirano društvo. Na taj se način istraživanjem utvrđuje što je renesansa dječje književnosti i kako utječe na pismenost, koji su čimbenici koji utječu na estetsko čitanje te, također, kako je pisanje za djecu danas zaista unosno zanimanje.

renesansa dječje književnosti, estetsko čitanje, djecoliki jezik, paratekst, višemodalna književnost, transmedijsko pripovijedanje

nije evidentirano