hrvatski

Optimalne karotažne metode u istraživanju nekonvencionalnih ležišta ugljikovodika

Nekonvencionalna klastična ležišta ugljikovodika može se podijeliti na pješčenjake, nepropusne stijene (lapore, šejlove) i ležišta plina u slojevima ugljena. Iako se uvelike razlikuju načini pristupa svakom od njih, povezuju ih zajedničke karakteristike koje ih razlikuju od konvencionalnih ležišta: niska propusnost, nizak iscrpak i primjena skuplje tehnologije. Nužno je postizanje većeg kontakta bušotine i ležišta, što se omogućuje usmjerenim bušenjem i hidrauličkim frakturiranjem. Svemu tome prethode karotažna istraživanja, koja u ovom slučaju moraju biti napredna i visoke rezolucije. Za procjenu propusnosti i šupljikavosti preporučljivo je koristiti metodu karotaže nuklearnom magnetnom rezonancijom dok za vizualni pregled bušotinske stijenke i detekciju pukotina najbolje rezultate daju već poznate karotažne metode, ali uz novi način mjerenja.

nekonvencionalna ležišta, karotažne metode, plin, šejl, pješčenjak

nije evidentirano