hrvatski

Prakse kulturnog pluralizma: studija slučaja zagrebačke osnovne škole

Cilj je studije slučaja istražiti prakse kulturnog pluralizma u zagrebačkoj osnovnoj školi koju pohađaju učenici Albanci, Bošnjaci i Romi. Istraživačka pitanja koja se u radu postavljaju su: Potiču li se u odabranoj zagrebačkoj osnovnoj školi prakse kulturnog pluralizma? Koje su to prakse? Kakvim se pristupom (nastavnika i škole) potiču i kultiviraju prakse kulturnog pluralizma? U radu se koristi kvalitativna metodologija – terensko istraživanje, polustrukturirani intervjui, analiza prikupljene građe te relevantne literature i metoda studije slučaja. Rezultati provedene studije slučaja pokazuju da se prakse kulturnog pluralizma potiču u istraživanoj zagrebačkoj osnovnoj školi. To su prakse integracije nastavnog i izvannastavnog sadržaja o učenicima koji dolaze iz različitih kultura i specifična podrška takvim učenicima. One se ostvaruju putem razgovora i prihvaćanja jednakih vrijednosti u razrednoj nastavi te samostalnog istraživanja, kritičkog promišljanja i dijaloga na nastavi povijesti. Prakse kulturnog pluralizma također se ostvaruju školskom kulturom otvorenom za različitosti, vođenom motom „različitosti nas spajaju a ne razdvajaju“.

kulturni pluralizam, osnovna škola, učenici pripadnici manjinskih zajednica, pristup nastavnika, kultura škole

nije evidentirano