hrvatski

CVIJET KREPOSTI: ANIMALISTIČKI UZORI ČOVJEKOVE NARAVI

U hrvatskoglagoljskom književnom korpusu neliturgijskim literarnim ostvarajima pripada posebno mjesto jer su još uvijek nedovoljno istraživani pa su i istraživačke teme obilate i raznolike. U tom kontekstu svoja sam razmišljanja usmjerila na tekst Cvijeta kreposti, koji je krajem 19. i posebice početkom 20. stoljeća privlačio pozornost manjega broja hrvatskih filologa i književnih povjesničara, koji su dali i prve kritičke misli o tom djelu, a koje su i do danas ostale najsugestivnije i najopširnije. Prijevod moralnodidaktičkoga djela talijanskoga srednjovjekovlja, Fiore di virtù, u hrvatskoglagoljskoj književnosti poznato pod naslovom Cvijet ot kreposti ili Cvijet vsake mudrosti i pojavljuje se unutar nekoliko zborničkih glagoljskih kompilacija. U radu smo se fokusirali na tekst iz Petrisova zbornika koji je najkraći i po prvi put ga objavljujemo. Cvijet kreposti se izdvaja iz „cijele gomile doktriniranih srednjovjekovnih djela“ (usp. KOLENDIĆ 1924, 3), a njegova kompleksnost i posebnost razvidna je kroz književnopovijesna, filozofska, mitološka te psihološka i kulturnoanimalistička promišljanja među kojima ćemo se najviše usredoočiti na posljednja.

Cvijet ot kreposti, glagoljica, književnost, životinja

nije evidentirano