hrvatski

Stavovi i kompetencije školskih pedagoga za inkluzivnu praksu

Sredinom 20. stoljeća započelo je iskazivanje nezadovoljstva spram postojanja izdvojenog odgojno-obrazovnog sustava, odnosno težilo se ukidanju dualizma u vidu redovitih i specijalnih škola. Ta su nastojanja temelji razvoja procesa integracije, a kasnije i inkluzije djece s teškoćama u razvoju u redovne škole. Teorijski dio dana donosi prikaz koncepta odgojno-obrazovne inkluzije, njegovo pojmovno određenje te razvoj u kontekstu svjetskih i nacionalne obrazovne politike. Također, u prvom dijelu rada govori se i o stručnim suradnicima pedagozima te njihovoj ulozi u kontekstu inkluzivne prakse. U drugom dijelu rada prikazani su rezultati istraživanja provedenog među populacijom školskih pedagoga u Republici Hrvatskoj o stavovima i kompetencijama školskih pedagoga za inkluzivnu praksu. Cilj istraživanja bio je ispitati stavove pedagoga zaposlenih u osnovnim i srednjim školama prema inkluziji učenika s teškoćama u razvoju u redovan odgojno-obrazovni sustav te utvrditi percepciju pedagoga o vlastitoj kompetentnosti za inkluzivnu praksu. Istraživanje se provodilo pomoću online anketnog upitnika. Rezultati istraživanja upućuju da školski pedagozi imaju pozitivne stavove o inkluziji učenika s teškoćama u razvoju u redovne škole te smatraju da su u dovoljnoj mjeri kompetentni za rad u inkluzivnom okruženju.

inkluzija, stavovi o inkluziji, kompetentnost za inkluzivnu praksu, školski pedagozi

nije evidentirano