hrvatski

Materijali na temelju kitozana kao kelatni agensi

Do sada, mali broj istraživanja posvećen je utjecaju dvovalentnih metalnih iona na strukturu i svojstva hidrogelova kitozana. S toga je cilj ovog rada pokazati kako se dodatkom dvovalentnih metalnih iona u dozvoljenim granicama toksičnosti može manipulirati strukturom, fizikalnim i biološkim svojstvima hidrogelova kitozana. Kitozan je netoksičan, biokompatibilan i biorazgradivi polimer koji se može koristiti kao nosač u području tkivnog inženjerstva. Ovisno o stupnju deacetilacije i molekulskoj masi polimera, dodatkom bakrovih i cinkovih iona (Cu2+ i Zn2+) dobivaju se hidrogelovi definirane strukture. Potencijalna metoda priprave hidrogelova kelata kitozan – metalni ion s točno određenom strukturom je proces keliranja. U eksperimentalnom dijelu rada, korištene su dvije vrste kitozana: srednje (C1) i visoke (C2) molekulske mase. Kao metalni prekursori korištene su soli acetata bakra i cinka, dok su koncentrirana otopina natrijevog hidroksida te zasićena atmosfera amonijaka služili kao neutralizirajući agensi. UV-Vis spektroskopska analiza otopina ukazale su na nastanak kelata kitozan – metalni ion. Pripremljeni hidrogelovi postupkom liofilizacije prevedeni su u nosače i kserogelove koji su okarakterizirani primjenom infracrvene spektroskopske analize s Fourierovim transformacijama (FTIR) i kvalitativnom rendgenskom difrakcijskom analizom (XRD). Morfologija i mikrostruktura uzoraka istražena je pomoću pretražnog elektronskog mikroskopa (SEM). Provedene analize ukazuju na interakcije Cu2+ i Zn2+ iona s amino i hidroksilnim skupinama polimera, kao i na nastanak anorganskih kristalnih faza kada je gelirajući agens otopina NaOH. Test citotoksičnosti pokazao je da su kelati kitozana s bakrovim(II) ionima koncentracije veće od 3 mmol dm-3 citotoksični za Hek293 stanice, dok uzorci s cinkovim(II) ionima za sve istraživane koncentracije nisu pokazali citotoksična svojstva.

kitozan, keliranje, metalni ioni, mikrostruktura, citotoksičnost

nije evidentirano