hrvatski

Nadgrobna ara obitelji Rutilius iz Ridera i grupa salonitanskih ara s animalnim frizovima

Nadgrobna ara obitelji Rutilius jedan je od nesumnjivo najreprezentativnijih nadgrobnih spomenika antičkog Ridera. Njezina pojava ponajprije pokazuje da su i u Rideru postojali grobni areali, barem donekle nalik onima u Saloni, Jaderu i dr. lokalitetima, na kojima su are obično predstavljale središnji monumentum. Oblikovanje, instalacije i dekorativni repertoar are otvaraju cijeli niz pitanja i kontroverzi. Forma i izvedba nedvojbeno upućuju na salonitanske uzorke i majstore. Ta je pretpostavka tim izvjesnija usporedi li se ara s drugim riditskim nadgrobnim spomenicima skromne ili čak primitivne izrade. Izvedba okomitih obrubnih traka s motivom trsa unutar kojeg se pojavljuju eroti i ptice (pročelje), s akantovim busenjem, rozetama i razlistanim stabljikama (lijeva bočna strana), pojava poprečno smještenih animalnih traka (napose onih s Tritonima) te statuarni obrazac erota podbočena o baklju (lijeva bočna strana) također pokazuju jasno naslanjanje na salonitanske predloške. Takvom tumačenju u prilog ide skupina od nekoliko, uglavnom neobjavljenih salonitanskih ara, nastalih u rasponu od kraja 1. do druge polovice 2. stoljeća po Kr. Prema svim navedenim pokazateljima aru obitelji Rutilius izradili su salonitanski majstori ili eventualno lokalni majstori školovani u salonitanskim radionicama. Nalazi atičkih sarkofaga i urni od prokoneškog mramora dokazuju da je transport luksuznih kamenih proizvoda s obale u Rider tijekom 2. i 3. stoljeća bio relativno uhodan.

ara, fasci, dionizijska berba, animalni friz, mitološki friz, tugujući erot

nije evidentirano