hrvatski

Umjetnička baština ranosrednjovjekovnog Solina

Ranosrednjovjekovni Solin svoj razvoj nastavlja ondje gdje je antička Salona stala, odmah pored njezinih slavnih arhitektonskih ostataka. Važnost Solina povećava se kroz drugu polovinu 10. stoljeća, kada kraljica Jelena daruje crkve sv. Stjepana i sv. Marije na solinskom područuju, a njegova dominacija se opet potvrđuje krunjenjem kralja Zvonimira u crkvi sv. Petra i Mojsija 1075. godine. Posebnu pozornost istraživačâ privukla je činjenica da se u kronici Tome Arhiđakona spominju dvije crkve koje je kraljica Jelena darovala, no samo je jedna pronađena na Otoku u Solinu, a unutar nje sarkofag kraljice Jelene sa značajnim natpisom za hrvatsku povijest. Crkva sv. Petra i Mojsija, pak, svojim temeljima nasjela je na ostatke ranokršćanske crkve i na taj način nastavila tradiciju kultnog mjesta. Unutrašnjost crkve bila je bogato opremljena kamenom skulpturom, a za jedan njezin dio istraživači smatraju da je prenesen u krstionicu splitske katedrale. Od navedene skulpture najveću je pozornost privukao reljef s prikazom vladara oko čijeg se ikonografskog sadržaja vode brojne polemike. Uz Gospin otok i crkvu sv. Petra i Mojsija, zanimljiv je i lokalitet na Majdanu gdje su pronađeni ostaci ranosrednjovjekovne skulpture, zbog čega se na tom mjestu pretpostavlja postojanje crkve koja se ne spominje nigdje u povijesnim izvorima.

Solin, rani srednji vijek, predromanička i ranoromanička arhitektura, skulptura, 10. i 11. stoljeće

nije evidentirano