hrvatski

Akumulacija žive u samoniklim jestivim gljivama na području Istarske i Primorsko-goranske županije

Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi koncentracije žive u 10 samoniklih vrsta jestivih gljiva i tlu na kojem rastu i prikladnost analiziranih vrsta gljiva kao bioindikatora onečišćenja okoliša. U istraživanju je analizirano pet saprofitskih vrsta (Agaricus campestris (L) Fries, Armilariella mellea (Vahl. ex Fr.) Karst., Clitocybe inversa (Scop. ex Fr.) Pat., Clitocybe nebularis Batsch. ex Fr., Macrolepiota procera (Scop. ex Fr.) Sing., ) i pet ektomikoriznih vrsta (Lactarius deterimus Groger, Boletus edulis Bull. ex Fries, Boletus aestivalis Paulet ex Fries, Tricholoma portentosum (Fr.) Quelet, Tricholoma terreum (Schff. ex Fr.) Kummer). Analitički postupak određivanja koncentracija žive je metodom atomske apsorpcijske spektrometrije (AAS). Utvrđena je značajna razlika (p<0, 05) u ukupnoj koncentraciji žive između saprofitskih i ekotomikoriznih vrsta gljiva. Najviša prosječna koncentracije žive utvrđena je u vrsti Boletus aestivalis na lokalitetu Otok Krk (2, 01 mg kg-1) i Labinština (2, 02 mg kg-1). Ustanovljene su značajne razlike u prosječnoj distribuciji žive između anatomskih dijelova plodnog tijela. Značajno veći sadržaj žive utvrđen je u klobuku u odnosu na stručak (p<0, 001). Bioakumulacijska svojstva ustvrđena su za sve analizirane vrste gljiva (BCF>1), pri čemu su najbolji bioindikatori onečišćenja okoliša živom gljive iz roda Boletus. Usporedbom koncentracija žive u gljivama i propisanim zakonskim odredbama, može se zaključiti da konzumacija istih ne predstavlja negativan učinak na zdravlje ljudi.

AAS, jestive gljive, toksikološki rizik, živa

nije evidentirano