hrvatski

Upravno pravni aspekti ishođenja dozvole za gradnju i uporabnu dozvolu

Cilj ove disertacije sveobuhvatna je analiza upravno pravnih aspekata ishođenja građevinskih i uporabnih dozvola u Republici Hrvatskoj. Temeljna istraživačka problematika disertacije usmjerena je na analiziranje nedostataka u provođenju upravnih postupaka ishođenja građevinskih i uporabnih dozvola gdje utvrđeni nedostatci mogu dovesti do neučinkovitosti ovih posebnih upravnih postupaka. Predmet istraživanja ovoga rada odnosi se na primjenu propisa kojima je regulirana gradnja na razini Europske unije, položaj i rang Republike Hrvatske u odnosu na zemlje članice Europske unije glede regulatornih sustava upravnog građevinskog prava te ishodišta i posljedice utvrđenih nedostataka u upravnom postupku ishođenja građevinskih i uporabnih dozvola u RH. Iz definiranog cilja, problema i predmeta istraživanja postavljene su istraživačke hipoteze čije se dokazivanje provodilo pomoću proučavanja i analize: primarnih publikacija i opće normativnih akata (Republike Hrvatske, zemalja članica Europske unije i Europske unije), sudske prakse (Suda Europske unije, Europskog suda za ljudska prava, upravnih sudova, Visokog upravnog suda RH i Ustavnog suda RH), istraživanja Svjetske banke i OTB Resarch Institute for the Built Environment, Delft, Nizozemska te provedbe empirijskog istraživanja. Istraživanje anketiranjem provodilo se na dvije skupine ispitanika. Prva skupina bili su arhitekti, članovi Hrvatske komore arhitekata, a druga skupina ispitanika bili su pročelnici odnosno zaposlenici nadležnih županijskih i gradskih upravnih odjela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (uključujući i njihove ispostave) koji izdaju građevinske i uporabne dozvole. Odgovori ispitanika podvrgnuti su raznim vrstama kvalitativne, kvantitativne i kauzalne analize i sinteze. Podatci su analizirani upotrebom deskriptivne statistike, a razlike u odgovorima dvije skupine ispitanika analizirane su pomoću odgovarajućih statističkih testova. Ostale metode koje su upotrijebljene u svrhu dokazivanja postavljenih hipoteza jesu: analiza i sinteza, indukcija i dedukcija, apstrakcija i konkretizacija, komparativna metoda, povijesna metoda, metoda deskripcije, metoda kompilacije, metoda promatranja, a prilikom analize pravne regulative korištena je gramatička, logička i teleološka metoda tumačenja. Upotrebom istraživačkih metoda utvrđeno je da se u zemljama Europske unije mogu identificirati učinkovitiji regulatorni sustavi upravnog građevinskog prava. Zatim, obzirom na skupinu ispitanika pročelnika odnosno zaposlenika nadležnih županijskih i gradskih upravnih odjela (uključujući i njihove ispostave) nije jasno i u potpunosti utvrđeno da razvojem upravnog građevinskog prava u RH, nisu pojednostavljeni postupci ishođenja građevinskih i uporabnih dozvola dok s obzirom na skupinu ispitanika arhitekata isto jest potvrđeno. Primjenom istraživačkih metoda utvrđeno je i da postupci ishođenja građevinskih i uporabnih dozvola u RH, nisu u potpunosti usklađeni s odredbama Zakona o općem upravnom postupku te s izvorima prava koji uređuju upravni postupak na razini EU te sukladno tome, utvrđeni su nedostatci upravnog postupanja koji vode prema neučinkovitosti takvih posebnih upravnih postupaka. S obzirom na utvrđeno, u Zaključku rada, prikazuju su preporuke za poboljšanja koje se odnose na prijedloge normativnih poboljšanja de lege ferenda te na institucionalna odnosno (organizacijska) poboljšanja samoga sustava.

građevinska dozvola, uporabna dovola, nedostatci u upravnom postupanju, posebni upravni postupci, općenormativni akti, upravno područje gradnje

nije evidentirano