hrvatski

Utjecaj dodatka biljnih ekstrakata na oksidativnu stabilnost biljnih ulja

Oksidacijska stabilnost ulja je parametar koji predstavlja vrijeme tokom kojeg se ulja mogu sačuvati od promjena uzrokovanih autooksidacijom. Brzina autooksidacije ovisi o sastavu ulja i može se produžiti ili skratiti u prisustvu sastojaka koji ju usporavaju ili ubrzavaju. U ovom radu analiziran je utjecaj dodataka biljnih ekstrakata (lavande, matičnjaka, mravinca, ružmarina i vriska) na oksidacijsku stabilnost ulja konoplje, lana, sezama i suncokreta. Oksidacijska stabilnost testirana je Rancimat metodom (temperatura 120°C, protok zraka 20 L/h). Sastav masnih kiselina u uljima je određen tehnikom plinske kromatografije sa plameno-ionizacijskim detektorom (GC-FID). Prema dobivenim rezultatima najveću oksidacijsku stabilnost između testiranih ulja pokazalo je ulje sezama (3, 43 h), dok je najmanju oksidacijsku stabilnost imalo ulje lana (0, 17 h). Dodatak ekstrakata je različito utjecao na stabilnost ulja. Ekstrakti matičnjaka, vriska i mravinca su kod ulja konoplje i lana izazvali ubrzanu oksidaciju dok u svim ostalim slučajevima ekstrakti su djelovali pozitivno i produljili vrijeme stabilnosti ulja. Autooksidacija je imala učinak i na profil masnih kiselina u uzorcima gdje je očekivano porastao udio zasićenih komponenti.

biljna ulja, autooksidacija, biljni ekstrakti, Rancimat, masne kiseline, GC-FID

Rad je dio studentskog projekta Sveučilišta u Splitu pod nazivom“Najbolje od Dalmacije: znanost potvrđuje tradiciju“.