hrvatski

Genomska filostratigrafija

Makroevolucija, često definirana kao “evolucija iznad razine vrste”, tradicionalno se proučava analizom fosila, komparativnom morfologijom ili tzv. evo-devo pristupom. Korištenjem komparativne genomike moguće je rekonstruirati evolucijsku povijest na dodatnoj razini, metodom genomske filostratigrafije. Genomsku filostratigrafiju razvio je Tomislav Domazet-Lošo s Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu. Ova novija statistička metoda koristi se za povezivanje evolucijskog porijekla obitelji osnivačkih gena s određenim makroevolucijskim tranzicijama. Pretpostavka je da će porijeklo složenih fenotipskih inovacija biti udruženo s pojavom takvih osnivačkih gena čiji se potomci mogu pronaći u danas živućim organizmima. Suština metode je podjela genoma u tzv. filostratume – skupine gena definiranih na temelju njihovog evolucijskog porijekla. Ovom je metodom postalo moguće identificirati sve orphan gene koji su doveli do postojećih genoma unutar evolucijskih linija, ali i pratiti važne makroevolucijske adaptacije kao što su pojava zametnih listića ili porijeklo gena povezanih uz nastanak raka. Također, genomska filostratigrafija potvrdila je postojanje filotipske faze u razvoju životinja i biljaka. Ipak, mogu li računalne simulacije stvarno obuhvatiti pravu kompleksnost evolucije?

filostratigrafija ; de novo evolucija gena ; porijeklo zametnih listića ; porijeklo tumora

nije evidentirano