hrvatski

Dobni pragmemi kao nejezične sastavnice dječjega govora

U ranome razdoblju usvajanja jezika, govorni čin kao ostvaraj pragmatičnoga sustava u odnosu na jezik kao apstraktan sustav, uključuje probleme ostvarivanja onih sastavnica u govoru koje bi se mogle označiti nejezičnima, tj. onih sastavnica kojih u jeziku zapravo nema. S lingvističkoga aspekta, iako je riječ o jedinicama pragmatičkoga opisa, takve bismo govorne elemente dječjega izričaja mogli smatrati nejezičnim sastavnicama. No, u ranojezičnoj se praksi pokazuje da ti tzv. komunikacijski pragmemi, imaju ne samo fonetsko-fonološka, nego i morfološka, sintaktička pa i leksička obilježja jezičnih sastavnica. Time se otvara pitanje što jest jezično, odnosno što određuje i čini jezično, te što je govorno, kako je i čime određeno? Dobni pragmemi, kao preoblikovani i dječjoj komunikacijskoj situaciji primjereni izričaji, u radu će biti opisani na dvjema temeljnim komunikacijskim razinama: a) razina riječi, odnosno zasebni izrazi čije bi razumijevanje moglo biti otežano ili onemogućeno zbog izdvojenosti ; b) rečenična razina, odnosno razina najmanjega konteksta koji može olakšati sporazumijevanje.

dobni pragmemi, nejezične sastavnice govora, ranojezični diskurs, usvajanje hrvatskoga jezika

nije evidentirano