hrvatski

Utjecaj matrice vode na mineralizaciju salicilne kiseline ozonacijom

Porast količine farmaceutika u okolišu posljedica je naglog razvoja u medicini i farmaciji te njihove intenzivnije primjene. Okolišni vodeni sustavi najizloženija su okolišna sastavnica onečišćenju farmaceuticima. Farmaceutici u vodeni okoliš dospijevaju otpadnim vodama iz postrojenja farmaceutske industrije, nepravilnim odlaganjem neiskorištenih lijekova na odlagalištima te preko komunalnih otpadnih voda kao nemetabolizirane farmaceutske tvari i/ili metaboliti nastali ulaskom aktivne farmaceutske tvari u razne biološke reakcije u organizmu. Nastali metaboliti problem su za sebe, jer često znaju biti manje pogodnih svojstava po okoliš od početne farmaceutske tvari, na primjer toksičniji te teže ili ne biorazgradivi. Salicilna kiselina (SA) glavni je metabolit acetilsalicilne kiseline, poznatije po trgovačkom nazivu aspirin. SA također je prirodno prisutna u nekim biljkama kao fitohormon te se koristi u liječenju raznih kožnih bolesti. Proces ozonacije pokazao se kao učinkovit način njezinog uklanjanja iz otpadnih i okolišnih voda. Istražena je učinkovitost referentnog procesa direktne ozonacije, procesa ozonacije kao naprednog oksidacijskog procesa, katalitičke ozonacije (O3/Fe2+, O3/Mn2+), ozonacije pod UV-C zračenjem (UV-C/O3) te katalitičke ozonacije u kombinaciji s UV-C zračenjem (UV-C/Fe2+/O3 i UV-C/Mn2+/O3) za mineralizaciju SA-e pri dvije različite pH vrijednosti (pH 3 i 11). Prema dobivenim rezultatima NPOC analize, znatno ubrzanje mineralizacije ostvareno je katalitičkim procesima, uz i bez djelovanja UV zračenja, u usporedni s direktnom i naprednom ozonacijom. Katalitički proces UV-C/Fe2+/O3 predstavlja proces s najvećom brzinom mineralizacije, a može se opisati kinetičkim modelom nultoga reda, pri čemu je kobs = 74, 3 M-1 min-1. Zatim su ispitane promjene okolišnih pokazatelja (KPK, BPK5 i akutna toksičnost na Vibrio fischeri) tijekom obrade vode opterećene SA-om, anorganskim solima (kloridima, nitratima, fosfatima i sulfatima) te NOM-om za referentni proces direktne ozonacije i UV-C/Fe2+/O3 proces. Najznačajniji porast biorazgradivosti kod direktne ozonacije ostvaren je u prisutnosti klorida te NOM-a, dok procesom UV-C/Fe2+/O3 dolazi do male, neznatne porasti biorazgradivosti svih ispitivanih matrica. Vidljiva je smanjena toksičnost po V. fischeri pri svim eksperimentima direktne ozonacije, a u svim istraživanim slučajevima nakon provedbe UV- C/Fe2+/O3 procesa otopine su pokazale stimulirajući učinak prema V. fischeri.

salicilna kiselina, ozonacija, katalitička ozonacija, matrica vode, okolišni pokazatelji

nije evidentirano