hrvatski

Ozračje i značenje straha u noveli "Njegov prozor"

Strah kao najdestruktivnija sila vidljiv je i prisutan u svakodnevnom životu pa tako i u književnim tekstovima. Strah čuva, upozorava i ponekad postaje opasan. U Šegedinovoj noveli Njegov prozor život pripovjedača pretapa se sa životom lika, a ono što ih povezuje do trenutka kad postaju jedno je strah do te mjere da je potrebna liječnička intervencija. Prozor, slikovito, zapravo je događaj, postaje on sam, sebestvo (C.Milanja). U noveli se događa izjednačavanje stvarnosti i lika, upravo ta sinteza i apsurdnost stanja rezultira strahom od kojega spašava pripovjedač. Analizom će se pokazati način na koji vanjski okvir, prozor , uokviruje povijest, proces , čije posljedice također nose strah. Šegedinu je strah i zrcaljenje stvarnosti.

strah, prozor, pretapanje pripovjedača i lika

nije evidentirano