hrvatski

PRIMJENA MOLEKULARNIH BILJEGA KOD MUZEJSKIH UZORAKA ZA REKONSTRUKCIJU PODRIJETLA DIVOKOZA SJEVERNOG VELEBITA

Dvije od sedam priznatih podvrsta sjeverne divokoze (Rupicapra rupicapra) nastanjuju Dinarske planine: alpska divokoza (R. r. rupicapra) i balkanska divokoza (R. r. balcanica). Tijekom ranih 1900-tih populacije divokoza na sjevernom Velebitu su iskorijenjene, međutim, 1970-ih godina dogodilo se nekoliko translokacija sa različitih područja koja su nastanjena bilo sa alpskom ili balkanskom divokozom. Taksonomska klasifikacija autohtone populacije divokoze sa sjevernog Velebita nije poznata i jedini dostupni uzorci su četiri muzejske lubanje od mužjaka koje datiraju iz godina 1886., 1893., 1895. i 1939. Izolirali smo DNA iz srednjeg sloja i vanjskog dijela rožine muzejskih uzoraka. Koristili smo mikrosatelite i mitohondrijske biljege da istražimo genetsko podrijetlo autohtone populacije divokoze i da odredimo južni distribucijski doseg alpske divokoze i sjeverni distribucijski doseg balkanske divokoze. STRUCTURE (sa q vrijednostima između 0.6 i 0.7) i Geneclass (sa svim rezultatima iznad 95%) analize su dodijelile muzejske primjerke alpskim divokozama. Suprotno analizama mikrosatelita, analize mitohondrijskih biljega su potvrdile da muzejski uzorci pripadaju balkanskim haplotipovima, pokazujući prisutnost balkanske divokoze na Velebitu prije izumiranja vrste. Stoga ovo istraživanje razjašnjava filogenetski status nekadašnji populacija divokoza na sjevernim Dinarskim planinama.

divokoza, mikrosateliti, mtDNA, genetsko podrijetlo, Velebit

nije evidentirano