hrvatski

Prvi podaci o raznolikosti mitohondrijske DNK velikog večernjaka (Nyctalus lasiopterus) uzorkovanog u Hrvatskoj

Veliki večernjak (Nyctalus lasiopterus) je najveća i jedna od najrjeđih Europskih vrsta šišmiša. Puno je nepoznanica o biologiji ove vrste, dok je iz područja populacijske genetike do sada objavljeno jedino istraživanje kolonija iz Španjolske. Prisutnost velikog večernjaka u Hrvatskoj potvrđena je u literaturi tek nekoliko puta, prvi puta krajem 19. stoljeća, a u novije vrijeme je vrsta zabilježena na otocima Mljet, Kornat i Veliki Brijun. Članovi Udruge za zaštitu šišmiša Tragus su 2016. godine na otoku Veliki Brijun u mreže uhvatili 23 jedinke velikog večernjaka te prikupili uzorke letnica. Nakon izolacije DNK, analizirano je pet regija mitohondrijske DNK s različitim evolucijskim stopama - ND1, Cyt b, COI, HVI i HVII, sveukupne duljine 2943 parova baza. Kao što je i očekivano, najviša razina haplotipske (Hd) i nukleoitidne raznolikosti (h) utvrđena je za HVI i HVII regiju (Hd=0.06 ; h=0.008 za obje), dok su COI (Hd=0, 298, h=0, 001) i ND1 (Hd=0.522, h=0.001) imali najnižu razinu raznolikosti. Usporedbom HVI I HVII sljedova iz našeg istraživanja i onih pohranjenih u GenBank bazi nismo našli podudaranja, dok se sljedovi Ctyb iz Hrvatske poklapaju sa sljedovima iz Španjolske, a sljedovi ND1 poklapaju sa sljedovima iz Grčke i Mađarske. Tumačenje ovih usporedba je ograničeno zbog niskog broj sljedova iz drugih populacija dostupnih u GenBank bazi, dok su naši sljedovi COI gena prvi opis za ovu vrstu u literaturi.

ND1 ; Cyt b ; COI ; HVI ; HVII

nije evidentirano