hrvatski

Geološka građa i evolucija konvencionalnih klastičnih ležišta ugljikovodika gornjega miocena Savske depresije

Savska depresija je jedna od četiri depresije unutar hrvatskog dijela Panonskog bazenskog sustava. Nalazi se u sjevernoj Hrvatskoj i granice su joj struktura Dugo Selo te planine i brda Moslavačka gora, Papuk, DIlj gora, Prosara te Vinkovački ravnjak. Njezini dijelovi su i Karlovačka te Požeška subdepresija. Najznačajnija ležišta ugljikovodika nalaze se u stijenama gornjega miocena. U 18 naftnih i 11 plinskih polja otkrivene su i proizvode se značajne količine ugljikovodika što Savsku depresiju, uz Dravsku, čini područjem s najvećim rezervama nafte u Hrvatskoj. Razvoj taložnih okoliša tijekom neogena i kvartara prikazano je na primjeru polja Kloštar. Ležišta unutar cijele depresije su razvrstana prema vrstama zamki. Moguća otkrića novih rezervi ugljikovodika procijenjena su izračunom geološkog rizika, na općem primjeru postojanja satelitskih ležišta uz strukture najvećih polja otkrivenih do sada. Izabrana je struktura Kloštar za koju su izračunate dvije vrijednosti vjerojatnosti otkrića novih rezervi zbog dva različita tipa matične stijene. Vjerojatnost se računa umnoškom odabranih kategorija vrijednosti od 0 do 1. Za prvi slučaj izračunata vjerojatnost od 0, 423, a za drugi slučaj vjerojatnost otkrića novih rezervi iznosi 0, 316.

Savska depresija, konvencionalna ležišta, gornji miocen, strukturne zamke, kombinirane zamke, geološki rizik, Hrvatska

Ocjenjivači: dr. sc. Tomislav Malvić, redoviti profesor RGNF-a ; dr. sc. Josipa velić, prof. emerita SuZ-a ; dr. sc. Uroš Barudžija, docent RGNF-a.