hrvatski

PROTETSKA TERAPIJA PACIJENATA SA SNIŽENOM VERTIKALNOM DIMENZIJOM OKLUZIJE

Snižena vertikalna dimenzija okluzije često onemogućava protetsku terapiju pacijenta. Zato se nekad kombinira sa kirurškom ili ortodontskom terapijom kako bi se stvorio prostor potreban za izradu nadomjestaka. Ako to nije potrebno, ovakva terapija prvo uključuje promjenu međučeljusnih odnosa koji djeluju na temporomandibularni zglob i žvačne mišiće. Kad bi se pacijent odmah opskrbio nadomjescima, bio bi doveden u fiziološki neprihvatljiv položaj praćen bolovima. Zato se prilikom planiranja terapije donose odluke o međučeljusnim odnosima te o funkciji govora i žvakanja. Odlučuje se i o raspodjeli žvačnih sila. Opskrba pacijenta privremenim zubima i stabilizacijskom udlagom jedan je od ključnih koraka u tijeku ove terapije te uključuje dugotrajnu prilagodbu pacijenta na njih. Njihovom izradom u artikulatoru odabire se nova vertikalna dimenzija okluzije te ubrušavaju okluzalni kontakti da bi zubi bili rasterećeni prilikom žvačne funkcije, odnosno vođeni prednjim zubima kod kretnji donje čeljusti. Njihov izgled prenosi se mock up predloškom na zube pacijenta. Korištenjem udlage ili privremenih zubi omogućeno je praćenje dugotrajne prilagodbe na prethodno izgubljene okluzalne odnose. Također je omogućeno endodontsko liječenje zubi ako se pojave bolni simptomi te promjene u izgledu nadomjestka, koji se onda mogu provesti prije konačnog brušenja za trajne nadomjestke. Odabir materijala također je važan jer svojstva abrazivnosti i trajnosti mogu kod ovih pacijenata biti izraženiji. Složenost ovakve terapije zahtjeva izvođenje svakog koraka sa preciznošću da bi se izbjegle naknadne komplikacije.

vertikalna dimenzija okluzije ; temporomandibularni zglob ; privremeni zubi ; stabilizacijska udlaga ; dugotrajna prilagodba

nije evidentirano