hrvatski

Pamćenje grada i dokument u digitalno doba: baštinska građa Župe sv. Mihaela arkanđela u Osijeku

Kulturno pamćenje u trenutcima ugroze čovjekove i/ili civilizacijske opstojnosti može sačuvati osobni ili kolektivni identitet. Grad, urbani prostor identiteta pojedinca ili skupine, prepoznat je svojim sjećanjem. Kolektivno iskustvo urbanog prostora upisuje svoj identitet u arhivsku građu. Disertacijom će se istražiti i utvrditi da je arhiv Župe sv. Mihaela arkanđela u Osijeku institucija kolektivnog pamćenja, a njezina građa bit će označena baštinskom jer ovjerava istinitost prostora Nutarnjega grada na prijelazu iz 19. te u prvu polovicu 20. stoljeća. Arhiv Župe, kao baštinska institucija, upravlja kolektivnom memorijom grada, a danas, u vremenu globalizacije, društveno-političkih i ekonomskih promjena, još više izravno služi razvoju društva. Kako bi se konstruiralo sjećanje grada u kontekstu župnog arhiva na prijelazu iz 19. te u prvoj polovici 20. stoljeća, izrađena je relacijska baza podataka uz korištenje standarda Cataloging Cultural Objects (CCO). Ovaj rad nudi model digitalizacije arhivskog gradiva, a rezultat nisu samo digitalizirane reprodukcije u svrhu zaštite i trajne pohrane toga gradiva, nego su uz svaku jedinicu gradiva dodani metapodatci koji su plod istraživačkog rada, a koji se u bazi, uz korištenje unaprijed definiranih elemenata opisa i kontroliranih rječnika, mogu pretraživati i pregledavati u skladu s posebnim interesima korisnika. Tako obrađena baštinska građa, obogaćena zapisima župnika u župnoj spomenici te njegovim sustavnim prikupljanjem dokumenata, fotografija i smrtovnica, služi kao prostorno-vremenski komunikator koji dopunjuje memorijski kapacitet grada.

semiotika prostora ; antropologija grada ; kulturno pamćenje ; župni arhiv ; baštinska građa ; digitalizacija ; relacijska baza podataka ; standard Cataloging Cultural Objects

nije evidentirano