hrvatski

Metodologija uzorkovanja površinskih i podzemnih voda

Uzorkovanje površinskih i podzemnih voda predstavlja postupak u kojem se prikupljaju referentni dijelovi tvari ili analita, s ciljem donošenja odluke o generalnom i ekološkom stanju tih vodnih tijela. Uzorkovanje se temelji na Okvirnoj direktivi o vodama iz 2000. godine (2000/60/EC) te je zakonski strogo regulirano, ovisno o vrsti vodnog tijela sa specifičnim vremenom i mjestom uzorkovanja te korištenim materijalima i vrsti nasljedne analize. Kako bi se odredio ekološki status svakog od tih vodnih tijela, rade se kvalifikacije i kvantifikacije svih značajka živog svijeta unutar njega, budući da pripadajuća flora i fauna održavaju značajni dio njegovog ekološkog balansa. Kod takvih vrsta analize vodnih tijela, od ključne je važnosti da se uzorci uzmu sa statističkom sigurnošću, da se pravilno spreme i konzerviraju i obrade u roku do kojeg će taj uzorak još biti valjan. Ovisno o vrsti vodnog tijela i željenoj daljnjoj analizi, neki se uzorci obrađuju na licu mjesta, kao što je to slučaj kod mjerenja pH vrijednosti, temperature i elektrovodljivosti, dok se drugi uzorci skladište, konzerviraju ili hlade na -3 °C kako bi se sastav mikroorganizma u uzorku sačuvao i bio vjeran uzetom uzorku. Pravilnim uzorkovanjem, konzerviranjem, transportom i skladištenjem omogućuje se zadržavanje referentnosti svakog pojedinog uzorka što olakšava daljnju analizu i smanjuje potrebu za daljnjim prikupljanjem analita. U konačnici, osnovni cilj uzrokovanja i analize podzemnih i površinskih voda jest očuvanje prirodnih resursa na planetu Zemlji za buduće naraštaje te poboljšanje kvalitete života pomoću poboljšavanja kvalitete vode za buduće naraštaje.

uzorkovanje, vodna tijela, površinske vode, podzemne vode

nije evidentirano