hrvatski

Uloga shvaćanja i moralnih predispozicija u Newmanovoj teoriji pristanka

Tema ovog rada je uloga shvaćanja i moralnih predispozicija u Newmanovoj teoriji pristanka. U prvom poglavlju riječ je o shva- ćanju kao temelju racionalnog karaktera pristanka, te se navode argumenti koje Newman nudi pri dokazivanju teze da je svaki pri- stanak racionalno utemeljen čin bez obzira možemo li strogo-znan- stvenim dokazima dokazati tvrdnju na koju pristajemo i bez obzira je li nam ta tvrdnja u potpunosti jasna. Da bi to pojasnio, Newman uvodi razliku između shvaćanja i razumijevanja, koji predstavlja- ju dvije razine spoznaje, od kojih je razumijevanje savršenija razi- na. Drugo poglavlje govori o moralnim predispozicijama koje su, uz shvaćanje, drugi preduvjet pristanka. Newman je, naime, smatrao da za pristanak na određenu tvrdnju nije dovoljno imati samo odre- đene intelektualne sposobnosti nego treba imati i određene moralne predispozicije, npr. istinoljubivost. Treće poglavlje, koje nosi naslov ‘Pristanak kao osobni čin’, ujedinjuje postavke iz prethodna dva, te donosi prikaz Newmanova shvaćanja pristanka kao osobnog čina koji u sebi uključuje cijelu osobu, sa svim njezinim intelektualnim i moralnim krjepostima, karakternim oznakama, iskustvom, težnja- ma i spoznajama. Zaključno se poglavlje sastoji od kratkog prika- za glavnih tema i zaključaka donesenih u prethodna tri poglavlja.

Pristanak, shvaćanje, moralne predispozicije, osobni čin

nije evidentirano