hrvatski

Cezarov Ilirik

Nakon intenzivnog političkog sukoba Gaja Julija Cezara i Senata, vođenog Markom Porcijem Katonom, priobalni pojas istočne obale Jadrana 59. g. pr. Kr. u potpunosti se integrirao u rimski sustav. Izglasavanjem Vatinijeva zakona u Narodnoj skupštini službeno je osnovana provincija Ilirik, koju je zajedno s Cisalpinskom Galijom na upravu dobio Cezar i tako postao njezin prvi upravitelj. U periodu od pet godina, koliko je uprava nad Cisalpinom i Ilirikom zakonom određena, Cezar je namjeravao otpočeti osvajanja u smjeru dunavskog područja. Međutim, ubrzo nakon donošenja Vatinijeva zakona, migracije Helvećana ugrozile su Transalpinsku Galiju pa je Senat, prema iskustvu iz sličnih situacija u prošlosti, i tu provinciju na upravu dodijelio Cezaru te on, kreće, pokazat će se, u dugotrajno osvajanje cijele Galije. Dostupni literarni podatci pokazuju da teritorij novoosnovane provincije Ilirik nije nastao odjednom, nego prethodnim dugotrajnim procesom širenja rimskog protektorata, područja koje su činile zaštićene zajednice i gradovi. Od prve rimske vojne intervencije na istočnoj obali Jadrana, u sklopu Prvoga ilirskog rata, protektorat se nadalje razvijao sukladno rimskim vojnim uspjesima i teritorijalnim akvizicijama. Rušenjem Ilirskoga i Makedonskoga kraljevstva 168./167. g. pr. Kr., povećao se za širi pojas od rijeke Neretve na sjeverozapadu do granica Epira na jugoistoku. No, 146. g. pr. Kr., podjelom Ilirskoga Kraljevstva, područja južno od Lisa postala su dijelom provincije Makedonije, a sjeverozapadni dio je opstao kao zasebna cjelina koja se povremeno teritorijalno povećavala, sve do Vatinijeva zakona. Tako se stvarala struktura buduće provincije Ilirik. Preciznije, odlukama zapovjednika o uređenju teritorija po uspješnom završetku vojnih kampanja. Anicijev proglas podijelio je nekadašnje Ilirsko Kraljevstvo na tri dijela, netom prije Histri su potpali pod rimsku vlast, nizom odluka suzbijen je pritisak Delmata na priobalno područje srednje Dalmacije, Ardijejci su se morali, za kaznu, preseliti u kontinentalnu unutrašnjost, dok je Tuditanova kampanja teritorij Liburna i Japoda pripojila postojećem protektoratu i objedinjena je rimska vlast duž istočne obale Jadrana. Bile su to odluke koje su s vremenom stvarale pravne i upravne instrumente koji upravitelju, jednom kad se pojavi, omogućavaju vođenje provincije. Tako je u trenutku imenovanja Cezara upraviteljem Ilirika za svaki njegov dio već postojao niz sukcesivnih odluka koje su definirale odnose između zajednica, poziciju u provinciji, obveze prema Rimu, pa i privilegije. To je itekako utjecalo na organizacijski i administrativni aspekt provincije. Ilirik koji je Cezar dobio na upravu sastojao se od pet regija, koje su naziv dobile po najznačajnijoj zajednici koja je obitavala u granicama svake od njih – Histriju, Liburniju, Japodiju, Dalmaciju te stari Ilirik. One su bile određene granicama unutar provincije i postojećim ugovorima s Rimom, dok je najjužnija, pak, već imala administrativno uređenje. Formiranjem sudbenog konventa u Naroni, nakon kampanje Servija Fulvija Flaka 135. g. pr. Kr., nastalo je središte s nadležnošću nad više od 89 zajednica, što Marko Terencije Varon, pedesetak godina poslije, primjećuje i zapisuje. Takva administrativna podjela regije starog Ilirika opstala je sve do Cezarova vremena, ali i poslije, kad je vjerojatno služila kao osnova za podjelu ostatka tada carske provincije Dalmacije. Sve je to činilo Ilirik koji je Cezar dobio na upravu. Kao jedna dinamična provincija, ona se nije previše razlikovala od ostalih tada postojećih u rimskom svijetu. Imala je svoje teritorijalno određenje, svoje leges provinciae, organizaciju na regije i administrativno ustrojstvo u barem jednom svom dijelu. Iako Cezar nije previše pozornosti posvetio događajima u provinciji za vrijeme uprave, jednom započet, proces romanizacije i preobrazbe teritorija u potpuno administrativno sređenu provinciju išao je svojim tijekom. Sve je više rimskih građana pristizalo na iliričke obale, osnivanjem konvenata rimskih građana autohtono stanovništvo i postojeći saveznici gubili su svoju prethodnu poziciju te Ilirik postaje prava rimska provincija čija strateška važnost, izbijanjem građanskog rata između Cezara i Pompeja, dolazi do izražaja više nego ikad prije.

Cezarov Ilirik, Gaj Julije Cezar, Liburni, Japodi, rimski protektorat, osnivanje provincije, Salona, Narona, conventus civium Romanorum, conventus iuridicus

nije evidentirano