hrvatski

Parcijalna ruptura Ahilove tetive

Učestalost rupture Ahilove tetive je svake godine u sve većem porastu poradi činjenice da danas sve više ljudi participira u sportu. Za uzrok istih se navode patološki procesi tendinitis i tendionza u kombinaciji sa unutarnjim i vanjskim čimbenicima rizika te u većini slučajeva i sa jednom od tri najčešća mehanizma nastanka ozljede. Parcijalne rupture čine svega 20% svih ruptura Ahilove tetive te ista prema Kuwadinoj klasifikaciji čini prvi stupanj rupture Ahilove tetive općenito, a pritom je važno istaknuti da će ruptura obično nastati između 2 do 6 cm proksimalno od distalnoga hvatišta tetive. Trenutačno nema dovoljno razvijenih protokola za liječenje parcijalne rupture te su kao orijentir poslužili oni za totalnu rupturu iste, a pritom su najbolje rezultate pokazivali oni koji uključuju primjenu funkcionalne ortoze i rani početak mobilizacije. Uz smjernice koje daje protokol svaki bi fizioterapeut koji radi sa ovakvim ozljedama trebao znati primjeniti neku dodatnu fizioterapijsku vještinu kojom bi potpomogao proces rehabilitacije, te utjecao na bolji ishod cjelokupnog liječenja.

Ruptura Ahilove tetive, rehabilitacija

nije evidentirano