hrvatski

Između mora, zidova i planina: Urbanističko -arhitektonsko rješenje obalnog područja Zaosrtoga

Kako čitav prostor Makarske rivijere, tako je i samo mjestašce Zaostrog doživjelo preobrazbu od malog ribarskog naselja u turističko odredište. Pejsaž Biokova što se strmoglavo spušta prema moru je izrazito snažan okvir što zarobljava strukturu naselja. Stara naselja podno Biokova su primjer stvaranja prepoznatljivog kulturnog krajolika gdje su same kamene kuće, uređene i suhozidima usidrene poljoprivredne zemlje te sustavi vodotoka za navodnjavanje čudesan sustav koji je srastao sa okolnim ambijentom kamenih litica, škrte zemlje te raznovrsnog raslinja. Nažalost, gradnja u 20.st. je odmakla od bilo kakvog uređenog koncepta i sustava. Gradnjom Jadranske (1966.) turizam je preuzeo sva naselja, rezultiravši nicanjem broja višekatnica te stvaranjem međuprostora koji je razbio kontinuitet javnih pješačkih površina. Franjevački samostan je središnji element naselja koji je obalu dugo vremena čuvao za sebe. On je sav utihnuli kulturni krajolik gornjeg naselja u većem mjerilu. Kameni zid samostana, pergole, bunari, botanički vrt, klaustar su dio jedne potisnute slike koja vapi da bude ponovno otkrivena naselju i svjedoči o stoljetnoj tradiciji povezivanja sa snažnom prirodnom udolinom te zaboravljenim čovjekovim otiscima u prostoru. Može se reći da je linija kamenog zida, kao i veza u vidu okamenjenog korita vodotoka osnovni gradbeni element novog koncepta oblikovanja koji se oslanja na naglašavanje, otkrivanje te stvaranje novih pješačkih veza prema starome selu koje će stvoriti sustav što će objediniti nekoherentno naselje, samostan, turističku zonu te središnji javni prostor sa pripadajućom lukom. Ključno polazište rješenja je trasiranje postojećih prodora kulturnog krajolika prema moru. Cilj je stvaranje novog sustava javnih prostora koji će objediniti potrebe lokalnog stanovnika i što većeg broja turista. Oblikovanje središnjeg javnog prostora proizlazi iz potrebe da se stvori višeznačni prostorni okvir bez zadanog programa koji će omogućiti fleksibilno korištenje i čitanje novih ambijenata koji izrastaju kao produžetak postojećih vrijednih cjelina. Oblikovanje partera je ujedinjeno nizom stepenastih scenografija koje ukroćuju „rasplesani“ pejsaž u manjem i većem mjerilu. Arhitektura se pojavljuje u obliku trijema, pergole i kamenog zida, čime reinterpretira postojeće i udomljuje nove sadržaje. Svaki ambijent funkcionira kao zasebni element, a zajedno čine cjelinu. Iz ovog pokušaja čitanja i reagiranja u prostoru, dade se zaključiti kako je proces otkrivanja nekad puno važniji od procesa stvaranja.

javni prostor, pejsaž, turizam

nije evidentirano