hrvatski

Hrvatski roman šezdesetih: od metafore prema parataksi

U predavanju polazim od metafore kako je opisuje Roman Jakobson ; potom Jakobsonov opis stavljam u relaciju prema njegovu shvaćanju dominante, te prema metafori kako joj pristupa Shoshana Felman u studiji Skandal tijela u govoru. Prema Felman, upravo metafora najčišće upućuje na uvjete ovlaštenja, autoriteta i očinskoga u jeziku. Metafora bi zato u krajnjem izvodu bila politička funkcija jezika, a ta se funkcija osobito jasno pokazuje usporede li se diskursi književnosti, psihoanalize i filozofije. Tu konstelaciju uzimam kao polazište za analizu hrvatskoga romana u 1960-ima, koji pokazuje izrazitu sklonost prema metafori ili se prema metafori nastoji odrediti ; nije nevažno što u Marinkovićevu Kiklopu, jednome od najglasovitijih romana desetljeća, metafora ima status dominante. Šoljanov Kratki izlet još je simptomatičniji, jer se nastoji konstituirati oko čiste metafore, ili kao čista metafora, čime se roman stavlja u položaj žrtve a za pripovijedanje se zahtijevaju uvjeti žrtvovanja. Ako to upućuje na stanovitu teologizaciju metafore u hrvatskome romanu 1960-ih, pokazuje se da je teologija metafore hrvatskome romanu bila okvir da domisli uvjete vlastite modernosti.

roman, metafora, parataksa, Antun Šoljan

nije evidentirano