hrvatski

Dubrovnik u pjesništvu Dragutina Tadijanovića

U radu se razmatra onaj dio bogatog pjesničkog opusa Dragutina Tadijanovića koji je u suodnosu sa Dubrovnikom i njegovom bogatom književnom i kulturnom baštinom. Korpus Dubrovnika prepoznaje se na razini općih mjesta (toponimi grada, osobe iz dubrovačke povijesti i pjesnikovi suvremenici) i kroz sjećanja i impresije na boravke u Dubrovniku i dubrovačke susrete i druženja. Dubrovnik kao motiv i njegova pjesnička tradicija prepoznaju se u Tadijanovićevim stihovima kroz dugo razdoblje njegova stvaralaštva – od prvog susreta s morem (Moj Dubrovnik, pjesma nastala 1923. g., a objavljena je trideset godina poslije 1953.) do posljednje „dubrovačke pjesme“ Pjesanca svetome Vlahu u Dubrovniku koja je napisana u Zagrebu 1995.g. Dubrovnik u Tadijanovićevoj lirici nije samo u vječnosti zaustavljeni trenutak sjećanja ili lijepa slika nego i prostor intertekstualnog dijaloga i propitivanja univerzalnih tajni života i smrti (pjesma Zabilježeno na groblju (Na Mihajlu, u Dubrovniku) u kojoj se referira na Vojnovićeve Lapadske sonete).

Dragutin Tadijanović ; Dubrovnik ; pjesništvo ; dubrovački motivi ; Na Mihajlu ; Ivo Vojnović

nije evidentirano