hrvatski

Žene i muškarci kao žrtve i nasilnici - Socijalni i pedagoški problem - stari i(ili) novi izazovi

U suvremenom društvu evidentan je problem porasta nasilja pa tako i onog u obitelji. Ne umanjujući izrazio veliki globalni problem pojavnost nasilja nad ženama i djecom, u kontekstu obiteljskog nasilja zamjećuje se i problem nasilja žena prema muškarcima. Rezultati koje se dobilo istraživanjem tijekom 2017. godine u sklopu znanstvenog projekta „Pedagoški aspekti odnosa u obitelji“ (potpora Sveučilište u Rijeci) na uzorku 1075 punoljetnih ispitanika životne dobi od 18 do 80 i više godina, pokazuju da njih 687 (63, 9%) ima iskustvo obiteljskog ili druge vrste nasilja (roditelj, brat-sestra, rodbina, poznanik, nepoznata osoba). Fokusirano na nasilje među supružnicima ili izvan bračnim partnerima bilo je 200 ispitanika, 105 žena (52, 5%) i 95 (47, 5%) muškaraca. Radi se o ispitanicima koji su prema njihovom mišljenju pripadali jednoj od tri skupine – 1) žrtve koje ne odgovaraju na doživljeno nasilje ; 2) ispitanici koji na iskustvo nasilja uzvraćaju istim ponašanjem ; 3) „inicijalno nasilje“ - ispitanici koji prethodno nisu doživjeli neki oblik nasilja, ali smatraju da zbog određenih frustrirajućih i iritirajućih razloga imaju razlog biti nasilni prema partneru/ici. U prvoj skupini nalazi se više muškaraca (81, 8%) od žena (64, 8%). Druga skupina ima manje muškaraca (16, 8%), od žena (26, 7%), dok u trećoj skupini zbog nekih za njih iritirajućih razloga prema suprugu nasilno je više žena (8, 6%) nego što takva ponašanja prema suprugama nalazimo kod muškaraca (2, 1%). S obzirom na pojavne oblike nasilja (tjelesno, psihičko, seksualno, materijalno) i načine njihova iskazivanja prema partnerima, uz neke određene specifičnosti, gotovo su podjednaka kako ona od strane muškaraca tako i žena. Obiteljski odnosi su narušeni ili vrlo narušeni. Veliki broj ispitanika njih 149 (74, 5%) ima jedno ili više djece koji izvjesno je žive u nepovoljnom i stresnom obiteljskom okruženju. I neki drugi podaci ukazuju na potrebu prevencije i osnaživanja obitelji s ciljem poticanja pozitivnih odnosa i obiteljske kohezije. Rezultate ovog istraživanja nije moguće generalizirati, međutim s obzirom na opsežnost rezultata možemo zaključiti kako se radi o kompleksnom socijalnom i pedagoškom problemu kojem valja pristupiti interdisciplinarno i ne segregacijski bez obzira na životnu dob, spol, obrazovanje, socio- ekonomski satus. Istraživanjem vjerujemo potaknuti ćemo daljnje socijalne i pedagoške rasprave, prevencijske aktivnosti kao i znanstvena istraživanja fokusirana na neke obiteljske i socijalne tabue. U radu se razmatraju različiti aspekti etiologije obitelji i obiteljskih odnosa, i različiti teorijski koncepti i metodološki pristupi u ispitivanju funkcioniranja obitelji i obiteljskih odnosa. U kontekstu nasilja među supružnicima ili izvanbračnim partnerima autorica uočava i argumentira kako se o problemu nasilja, ne samo onog nad ženama i djecom nego i nad muškarcima, iskazuje nedovoljan znanstveni i socijalni interes. Provedeno empirijsko istraživanje i kritički pristup problemu obiteljskog nasilja predstavlja značajan znanstveni doprinos istraživanju obiteljskih odnosa u kojem se promiče potreba dijaloga različitih znanstvenih disciplina i profesija. Rezultati koje se ovim istraživanjem dobilo potvrđuju kompleksnost i prisutnost nasilja nad ženama i muškarcima. Originalan pristup teorijskoj i istraživačkoj koncepciji i kritički pristup istraživačkom problemu predstavlja značajan znanstveni doprinos obiteljskoj pedagogiji.

obiteljski odnosi, nasilje među supružnicima, socijalni kontekst, pedagoški problem

nije evidentirano