hrvatski

Obnova crkava na prostoru kontinentalne Hrvatske (1995-2015): historizacija regionalnih identiteta ili "u potrazi za izgubljenim srednjim vijekom"

Devedesete godine u Hrvatskoj razdoblje su brze preobrazbe društva, kada traženje uporišta u povijesti postaje ključna stavka u konstrukciji hrvatskoga nacionalnog i kulturnog identiteta, a nacionalni spomenik znači legitimaciju vlastite državnosti i identitetsko uporište prostora u kojemu se nalazi. U takvim okolnostima, ruševine razorenih spomenika nisu značile samo izazov za konzervatorsku struku toga vremena, već su, uvjetovani ponajprije razlozima i okolnostima uništenja, kao i značenjem i simbolikom koju sa sobom nose, postali i prvoklasno političko pitanje. Fokusirajući se na rekonstruiranje dvaju ključnih srednjovjekovnih spomenika kontinentalne Hrvatske, crkava u Voćinu i Gori, u radu će otvoriti područje kompleksnih društvenih, političkih i strukovnih prilika, te njihova međusobna suodnosa, kako u razdoblju od početka devedesetih godina tako i danas. Pritom će se naznačiti nekoliko bitnih aspekata ove problematike, kontekst društvenog i političkog trenutka u kojemu su se zahvati odvijali, odnos zajednice prema rekonstruiranim spomenicima te utjecaj posrednika na konačan rezultat. Sve to promotrit će se u okviru određenih općih promišljanja o metodi rekonstruiranja spomenika, promatrajući je prije svega u povijesno-etičkom i kulturološkom ključu.

Domovinski rat, razaranje baštine, srednjevijekovna arhitektura, rekonstruiranje spomenika, Voćin, Gora

nije evidentirano