hrvatski

Europski okvir zaštite osobnih podataka: aktualnosti

Potreba što učinkovitije prilagodbe europskog pravnog okvira zaštite osobnih podataka izazovima novijih tehnologija i uvjetima digitalne ekonomije koje obilježavaju sve opsežniji i kompleksniji postupci obrade podataka pojedinaca, pogotovo u umreženom globaliziranom okruženju, predstavlja bitan povod za donošenje Opće uredbe o zaštiti podataka (Uredbe). Osobito u spomenutom okruženju neometani je međunarodni prijenos osobnih podataka preduvjet cilju daljnjeg jačanja međunarodne trgovine i suradnje a koji, pokazuje se, dugoročno nije održiv bez istovremenog jačanja povjerenja potrošača u EU-u, odnosno bez istovremenog osiguravanja primjerene i provedive zaštite njihovih prava (u skladu s novim pravilima). Istraživanje u radu odnosi se na pitanja povezana s realizacijom potonje navedenih ciljeva nove Uredbe, kako slijedi. U prvom dijelu istraživanja autorica se usredotočuje na pravnu kvalifikaciju pojma osobnog podatka gledano u odnosu na digitalne identifikatore. Radi se ovdje o pitanju u pogledu koje dulje vrijeme nije bilo konzistentnog tumačenja i prakse kako od strane nadzornih tijela tako i sudova u EU-u, a pogotovo sagleda li se situacija u Hrvatskoj gdje je prijeko potreban rad na osvješćivanju struke i javnosti općenito uz potrebna tumačenja i stvaranje prakse. Kada je riječ o obvezujućem tumačenju Direktive 95/46/EZ, koja je implementirana u nacionalnom zakonodavnom okviru država članica pa tako i u našem Zakonu o zaštiti osobnih podataka, ovdje je bitna praksa Suda EU-a, koji je nedavno na tu temu donio već drugu važnu presudu (C-582/14, Patrick Breyer protiv Savezne Republike Njemačke, EU:C:2016:779). Daljnja razrada ove teme produbljuje se kroz analizu pojma osobnog podatka prema novoj Uredbi, uz pregled razlika u odnosu na rješenja Direktive, također i radi utvrđivanja relevantnosti primjene u radu analiziranog acquisa na pitanje identifikacije pojedinca prema novoj Uredbi. Nadalje, proteklih je par godina osobito u poslovnoj zajednici i kod potrošača u EU-u obilježeno svojevrsnim osjećajem nesigurnosti u pogledu međunarodnih prijenosa osobnih podataka izvan EU-a/EGP-a u treće zemlje. Takvi prijenosi danas su neizbježni i kontinuirano se odvijaju, osobito sagleda li se korištenje interneta. U drugom dijelu istraživanja autorica se stoga usredotočuje na detaljnu analizu novih pravila Uredbe koja imaju za cilj uspostaviti održiva rješenja za međunarodne prijenose izvan EU-a/EGP-a uz jamstva primjerene i provedive zaštite prava ispitanika. Tom ispitivanju pridružuje i činjenicu nedavno uspostavljenog novog europsko-američkog sustava zaštite privatnosti (Štit privatnosti, engl. Privacy Shield). Uz pregled rezultata ranijeg istraživanja o utjecaju presude Suda EU-a kojom je ukinuta Odluka Komisije o primjerenosti zaštite načela ranijeg sustava „sigurne luke“ (engl. Safe Harbour), na održivost i drugih mehanizama prijenosa osobnih podataka u treće zemlje prema acquis-u, na kraju rada daje se i opći pregled aktualnih postupaka i inicijativa pokrenutih u smjeru njihove revizije, odnosno osporavanja njihove valjanosti.

Opća uredba o zaštiti podataka ; digitalni identifikatori ; IP adresa kao osobni podatak ; međunarodni prijenos osobnih podataka

Rad je izrađen u okviru projekta "Novi hrvatski pravni sustav" Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.