hrvatski

Pravo na zaštitu osobnih podataka nasuprot pravu na pristup informacijama u Europskoj uniji

Tema ovoga doktorskog rada je do sada nedovoljno istraženo područje međuodnosa između prava na zaštitu osobnih podataka i prava na pristup informacijama. Konfliktna priroda ovih dvaju prava vidljiva je već iz njihovih temeljnih postavki, jer dok pravo na zaštitu osobnih podataka nastoji pružiti zaštitu što šireg opsega osobnih podataka, bez ograničenja u smislu obuhvata definicije osobnog podatka, pravo na pristup informacijama ima suprotan cilj, odnosno omogućiti pristup što širem krugu informacija i podataka koji u određenim okolnostima mogu sadržavati i osobne podatke. U ovom doktorskom radu, kako bi se razjasnile potencijalne početne nejasnoće, prvi korak bila je analiza međuodnosa prava na zaštitu osobnih podataka i prava na privatnost s obzirom na nejasne granice i sličnosti između ovih dvaju prava. Nakon utvrđivanja područja obuhvata prava na zaštitu osobnih podataka, izvršena je analiza relevantnih pravnih instrumenata i sudske prakse vezanih uz oba primarno promatrana prava, odnosno pravo na zaštitu osobnih podataka i pravo na pristup informacijama. Na kraju je analiziran njihov međuodnos te su doneseni zaključci. Provedena analiza potvrdila je hipotezu o konfliktnoj prirodi prava na zaštitu osobnih podataka i prava na pristup informacijama, kao i pretpostavku o važnosti ujednačenog shvaćanja obveza proizašlih iz pravnog okvira jednog odnosno drugog prava što predstavlja ključ uspješne primjene ovih prava u Europskoj uniji. Analiza je također potvrdila pretpostavku o nužnosti balansiranja, odnosno vaganja interesa ovih dvaju prava kao preduvjetu njihovog uspješnog suživota. Što se pak tiče područja konflikta ovih dvaju prava, ono se zapravo može svesti na osobne podatke fizičkih osoba, koje prikupljaju, obrađuju i kojima raspolažu javna tijela, a koji mogu dospjeti u javnost prilikom njihove obrade i korištenja kako od strane samih tijela javne vlasti, tako i pri postavljanju zahtjeva za uvidom od strane trećih osoba u okviru prava na pristup informacijama. Upravo je u ovom konfliktnom području od velike važnosti spomenuto vaganje, odnosno balansiranje interesa jednog i drugog prava u koju svhu se najčešće kao alat koristi test javnog interesa. Ovo se konfliktno područje dodatno komplicira u današnjim uvjetima stalnog razvoja novih tehnologija, informatizacije i širenja globalizacije te je sve teže omogućiti adekvatnu zaštitu osobnih podataka uz istovremeno naglašenu „glad” javnosti za informacijama. Spomenuti test javnog interesa ima nekoliko koraka, a krajnji cilj testa je utvrditi prevladava li u određenom slučaju javni interes da se omogući pristup informacijama/podacima kada će se pristup dozvoliti bez obzira na potencijalne štete jer je korist od činjenja podataka javno dostupnim, veća od takvih mogućih šteta. Ovo je nit vodilja u međuodnosu ovih dvaju prava, no treba napomenuti da provođenje testa nije jednostavno te Sud EU, kao ni nacionalni sudovi, još uvijek nemaju bogatu praksu, a što će donijeti budućnost u području ovog dinamičnog međuodnosa, tek ostaje za vidjeti.

Zaštita podataka, pravo na pristup informacijama, pravo na privatnost, međuodnos, test javnog interesa, proporcionalnost, subjekt podataka, javna tijela

nije evidentirano