hrvatski

Biokemijski biljezi fetalnih aneuploidija u drugom tromjesječju trudnoće

Sindrom Down je najučestaliji poremećaj u broju kromosoma i najčešći uzrok mentalne retardacije u djece. Najznačajniji činitelj rizika pojave sindroma Down je starost majke, pa se kariotipizacija stanica plodove vode nakon rane amniocenteze vrši u trudnica starih 35 i više godina kao dio prenatalne zaštite. Određivanjem razine biokemijskih pokazatelja trisomije ploda u majčinom krvotoku moguće je uspješno prosijavati trudnice prije primjene invazivnog zahvata. Namjera studije bila je istražiti svojstva trostrukog testa (alfa-fetoprotein (AFP), ukupni korionski gonadotropin (ThCG) i nekonjugirani estriol (nE3)) u 2384 trudnica upućenih na amniocentezu i utjecati na kriterije u primjeni prenatalne zaštite. Ravnoteža osjetljivosti i specifičnosti postignuta je zbog starije dobi ispitanica u probiru pri vjerojatnosti 1:100. Uspjeh detekcije sindroma Down bio je 70%, ostalih kromosomopatija 44, 4% uz 20, 5% lažno-pozitivnih rezultata. Osjetljivosti trostrukog testa najviše je doprinio nE3 (p=0, 0001), dok se razina AFP i ThCG nije razlikovala statistički značajno s obzirom na ploidnost. Stoga je i trostruki test bio uspješniji u prosijavanju trisomije 21 (70%) u odnosu na dvostruki (50%). Specifičnost medijana biljega u izračunu rizika za hrvatsku populaciju trudnica nije utjecala na uspjeh detekcije, ali je umanjila stopu lažno pozitivnih rezultata za 4%. Pokazatelji koji se danas mogu pouzdano određivati u majčinom krvotoku nisu direktno povezani s promijenjenim brojem kromosoma fetusa. Zbog nepotpune osjetljivosti i specifičnosti prosijavanja postojećim biljezima, testiraju se novi. Ovom prilikom ispitana je razina slobodne beta podjedinice (sl.betahCG) i urinarnog gonadotropnog peptida (UGP) u odnosu na svojstva ThCG u razlikovanju gestacija obzirom na ploidnost fetusa, kao i mjesto dimernog inhibina A u prosijavanju trisomija ploda. Medijan MoM vrijednosti sl.betahCG u serumu majke (euploidne trudnoće 1, 0 ; sindrom Down 1, 6 ; ostale trisomije 0, 5) razlikovao se značajno s obzirom na ploidnost (p=0, 01), jednako kao i razina UGP u urinu trudnica (euploidne trudnoće 1, 0 ; sindrom Down 2, 21 ; ostale trisomije 0, 53). U trudnica u kojih je određena razina korionskog gonadotropina i njegovih metabolita, UGP je bio najosjetljiviji u detekciji sindroma Down (63, 6% pri graničnoj vrijednosti >2, 0 MoM) uz 13, 4% lažno pozitivnih rezultata. Iako se osjetljivosti ThCG i sl.betahCG nisu razlikovale (36, 4%), sl.betahCG je bio specifičniji u probiru (11, 2% lažno pozitivnih) u odnosu na ThCG (31, 1%). Razina inhibina A (MoM) bila je 1, 00+/-0, 61 u trudnoćama s normalnim brojem kromosoma i 1, 59+/-0, 53 u trisomiji 21 (p=0, 003). U 55, 6% slučajeva sindroma Down u trudnoći inhibin A je doprinio detekciji (MoM>1, 73), dok je 9, 6% gestacija urednog kariotipa bilo lažno pozitivno u probiru. Rezultati ovog rada pokazuju da je opravdano zadržati nE3 u rutinskom prosijavanju jer doprinosi detekciji 20% slučajeva sindroma Down trostrukim testom. Nespecifičnost probira u starijih trudnica moguće je umanjiti upotrebom medijana dobivenih u probiranoj populaciji i uvrštavanjem sl.betahCG umjesto ThCG u neinvazivnu dijagnostiku. Noviji biljezi aneuploidije fetusa u majčinom krvotoku, UGP i inhibin A, zaslužuju mjesto u rutinskom prosijavanju sindroma Down u trudnoći.

sindrom Down; trostruki test; hCG; UGP; inhibin A

nije evidentirano