hrvatski

Znanstvena potvrda rasta brojnosti populacije čaglja u Hrvatskoj

Na temelju podataka iz Središnje lovne evidencije (SLE) Ministarstva poljoprivrede, o smrtnosti čaglja u razdoblju od 2007. do 2010. godine, SELANEC i sur. (2012.) su prvi puta analizirali rasprostranjenost čaglja u Hrvatskoj. Istraživanje je pokazalo da je tada čagalj bio teritorijalan na 3477 km2 (6, 3% kopnene Hrvatske), a povremeno prisutan na 6549, 72 km2 (11, 88% teritorija). Budući je istraživanje iz 2012. godine pokazalo da je više od 50% kopnenog teritorija Republike Hrvatske pogodno za život čaglja, za očekivati je bilo daljnje širenje područja rasprostranjenosti, što su potvrđivali i izvještaji lovačkih udruga. Stoga smo prikupili podatke o smrtnosti čaglja iz SLE za razdoblje 2011. do 2015. godine te smo izračunali prosječnu gustoću izlučenja (odstrjel + otpad) čaglja u svakom lovištu po km2. Zbrojem površina svih lovišta koja su u promatranom razdoblju SLE prijavila smrtnost čaglja utvrdili smo da je čagalj u 2015. godini bio prisutan na 20 156, 53 km2 odnosno 35, 62% površine RH , što je rast od 5, 62% u odnosu na 2010. godinu. Gledajući apsolutne brojke, u 2010. godini zabilježeno je izlučenje 2 262 jedinke čaglja, dok u 2015. godini taj broj raste na 2 883 jedinke, što znači da je u pet godina prijavljena smrtnost čaglja porasla za 27, 45%.

čagalj, Canis aureus, smrtnost, rasprostranjenost

nije evidentirano