nije evidentirano

Pastorala romanja in turizma. Odgovornost Cerkve v svetu mobilnosti in migracij. Turizem kot priložnost za evangelizacijo

Živjeti znači putovati. Kršćanin je čovjek na putu. Naš ovozemaljski život predstavlja veliko putovanje prema konačnom ostvarenju u vječnom zajedništvu s Bogom. Stoga je kršćanska egzistencija bitno obilježena oznakama putovanja. Kršćanin putuje prema vječnoj domovini, ali ne na način nezainteresiranog promatrača, već na način zauzetog aktera zbivanja, aktera koji ulaže sve najbolje od sebe u Duhu Svetomu u pozitivnu promjenu ovoga svijeta budući da je to najbolja priprema za vječnost. No, i sam temeljni antropološki i sociološki aspekt ljudskog života po sebi je obilježen elementima putovanja i trajne mobilnosti. Čovjek kao takav često putuje i mijenja oblike i načine djelovanja. Putovanje je stoga, bilo da je riječ o poslovnim, turističkim, zdravstvenim ili nekim drugim oblicima, jedna od konstanti ljudskog života. U ovome radu primarno se zaustavljamo na teološko-pastoralnom razlučivanju elemenata pastoralnog djelovanja Crkve u odnosu na hodočašće kao tipično vjersko putovanje, te potom u odnosu na dvije forme turističkih kretanja od kojih je jedna bliže povezana s vjerskim motivima, a radi se o 'vjerskom turizmu', a druga predstavlja tipični izričaj turističkim putovanja, pa je stoga i obilježavamo izrazom 'turizam'.

Pastoral, hodočašće, turizam, evangelizacija

nije evidentirano