hrvatski

Od konačnog prema beskonačnom u pastoralnom djelovanju Crkve. Prema novoj teološko- pastoralnoj paradigmi

Konkretni pastoralni angažman crkvene zajednice uvijek je obilježen napetošću između elemenata konačnosti i ograničenosti sadašnjeg zemaljskog okvira djelovanja i upućenosti na dimenziju beskonačnosti kojoj je cijelo djelovanje usmjereno i čijim je elementima određeno. Pastoral je u službi beskonačnog ; u službi povezivanja ljudi s Bogom koji je beskrajan i neograničen. Vječno zajedništvo s Bogom u konačnici je temeljna odrednica praktičnog djelovanja Crkve na zemlji. Samo u toj perspektivi uočljiv je ispravan poredak stvari u odnosu na konačne elemente kojima je pastoral ispunjen. Perspektiva vječnosti i beskonačnosti pokazuje se tako ključnim čimbenikom pravilnog pozicioniranja ograničenih i promjenjivih elemenata djelovanja. U ovome radu usmjereni smo na teološko- pastoralno razlučivanje odnosa elemenata konačnog i beskonačnog u konkretnom praktičnom crkvenom djelovanju, te na pokušaj ocrtavanja nove teološko-pastoralne paradigme, bitno određene obnovljenim i drugačijim pastoralnim pristupima. Potreba za takvom paradigmom, za njezinom teološko-pastoralnom elaboracijom i praktičnom aktualizacijom, osjeća se duže vrijeme i uočljiva je u gotovo svim područjima pastorala. Današnje izuzetno promjenjive društveno-kulturalne okolnosti potrebu za novom teološko-pastoralnom paradigmom dodatno ističu. Obrisi nove paradigme u ovome radu sagledavaju se u odnosu na ukupno pastoralno djelovanje, pri čemu se posebice ističu neki primjeri iz pojedinih područja djelovanja.

Konačno, beskonačno, pastoral paradigma, promjena

nije evidentirano