hrvatski

Dijagnostički i terapeutski potencijal crteža u razrednoj nastavi

Crtačke su aktivnosti neizravno sredstvo ispitivanja koje ispitaniku omogućuje da projicira svoje osjećaje i uvjerenja. Na taj način, učitelji u nastavi mogu lakše doprijeti do učenika koji imaju poteškoća u socijalnim interakcijama i teže se verbalno izražavaju. Sve to omogućuje pravilniji odabir odgovarajućih odgojnih metoda i pristupa, kako nastavi, tako i samom djetetu i razrednoj skupini. Prakticiranje crtanja kroz igru s ciljem provođenja različitih razvojnih i odgojno-obrazovnih programa doprinosi uspostavljanju odnosa s djecom, interpretaciju dječjeg ponašanja, kao pomoć u specifičnim životnim situacijama te u cilju poticanja cjelokupnog psihofizičkog razvoja. Cilj ovoga istraživanja bio je prikazati različite primjene crteža u odgojne, obrazovne, dijagnostičke i terapijske svrhe. Metodom crtačkog izazova stvoren je materijal za analizu emocionalnog aspekta ličnosti te djetetove unutrašnje psihološke stvarnosti i subjektivnog iskustva osobe koja stvara crtež. U prijašnjim istraživanjima je dokazano kako se kroz likovno izražavanje može promatrati te poticati perceptivni, senzorni i motorički razvoj djeteta dok se ovo istraživanje provodilo pomoću različitih svakodnevnih uputa kako bi se izbjegle poteškoće direktnog ispitivanja, polazeći od pretpostavke da se ljudi slobodnije izražavaju neizravno, bili toga svjesni ili ne.

Crtež, dijagnoza, likovno izražavanje, obrazovanje, odgoj, terapija

nije evidentirano