hrvatski

Morfologija pridjeva u govoru Kostrene

Govor Kostrene jedini je od govora primorskoga poddijalekta ekavskoga dijalekta čakavskoga narječja barem dijelom opisan na svim jezičnim razinama. Kostrena Sv. Lucija (sa zaseocima: Martinšćica, Vrh Martinšćice, Žurkova, Mažeri, Glavani, Suzanići, Šodići, Žuknica, Rožići, Doričići, Šubati, Sv. Lucija, Plešići, Rožmanići, Dujmići, Paveki, Perovići i Maračići) zastupljena je osnovnim fonološkim i morfološkim podatcima prikupljenim od govornika Vrh Martinšćice, a Kostrena Sv. Barbara (sa zaseocima: Sv. Barbara, Urinj, Randići i Šoići) ovjerama stanovnika Urinja u sintetskoj raspravi Trsatsko-bakarska i crikvenička čakavština iz 1996. Ive Lukežić (preuzetim i u knjizi Čakavski ekavski dijalekt: sustav i podsustavi Silvane Vranić iz 2005.). U doktorskoj je disertaciji Akcenatski tipovi imenica i glagola u sjeverozapadnim čakavskim govorima (dijakronijski i sinkronijski aspekt) (2006: 120, 182, 187, 190, 191, 194, 198, 200) i u knjizi Neocirkumfleks u čakavskim govorima (2017: 99, 134, 148) Sanja Zubčić priključila taj idiom sjeverozapadnim čakavskim govorima zbog potvrda neocirkumfleksa u prezentu e-tipa glagola osnova kojih završava na sonant ili na šumnik, je-tipa i ne-tipa koji su danas dijelom naglasnoga tipa a (Zubčić 2017: 96) i u određenih pridjeva “koji su u psl. jeziku bili dijelom n. t. a ili b i kojima je silina na zadnjem ili jedinom vokalu osnove“ (2017: 131).4 U pojedinačnim su raspravama zastupljeni elementi kostrenskoga govora: naglasna tipologija imenica (Zubčić 2007), naglasni tipovi pridjeva (Vranić 2016), odnos infinitiva i prezenta (Vranić 2016a), neke frazeološke potvrde (Vranić 2005a), romanizmi u leksičkomu polju kuhinje (Spicijarić 2016), sintaktičke značajke padeža (Crnić, Nežić 2011), a analiziran je i udio značajki kostrenskoga govora u pjesmama kostrenske poetese Katje Šepić Usmiani (Vranić 2007). U tim je radovima uočeno da se lucijanski i barbaranski govori u prvom redu razlikuju svedenošću na nastavke negdašnje palatalne deklinacije u G jd., NAV mn. imenica ž. r. u govoru Sv. Lucije (-e), a na nastavke nepalatalne varijante u govoru Sv. Barbare (-i) (Vranić 2005, 2007 ; Zubčić 2007), nekim ikavizmima i nekim leksemima. U pridjevskoj sklonidbi u dosadašnjim radovima o kostrenskoj čakavštini na razini sustava nisu uočene razlike, pa se primjeri pridjeva navedeni u ovom članku drže reprezentativnim za govore lucijanskih i barbaranskih zaselaka. Cilj je ovoga rada opisati terenskim istraživanjem utvrđene osnove i nastavke pozitiva, komparativa i superlativa pridjeva, uporabu određenih i neodređenih likova pozitiva, morfonološke i prozodijske alternacije u pozitiva i komparativa, kao i komparative s različitim osnovama u govoru Kostrene. Primijenjena je metodologija motivirana pristupom morfologiji pridjeva u knjizi The Čakavian Dialect of Orbanići near Žminj in Istria nizozemske slavistice Janneke Kalsbeek koja je tom knjigom ne samo slijedila svoje prethodnike već u mnogočemu i inovirala monografski pristup opisu kojega čakavskoga mjesnoga govora i postavila visoke standarde u analizi čakavskih, ali i ostalih slavenskih organskih idioma.

čakavsko narječje, govor Kostrene, morfologija pridjeva

nije evidentirano