hrvatski

Položaj djeteta u posttranzicijskim društvima jugoistočne Europe

Položaj djece može se danas sagledati u kontekstu svjetske društvene krize, migracijskih kretanja prema Europi i nepravednog socijalno- gospodarskoga sustava, čije su posljedice razvidne i u posttranzicijskim društvima Jugoistočne Europe. Koliko je to povoljno razdoblje za zaokret prema odgoju, obrazovanju, vrijednostima, suodnosu s kulturom, pokazat će vrijeme. Iako je suvremena pedagogijska znanost nužno usmjerena i prema ublažavanju posljedica globalnih promjena, koje su imale odraz i na krizu odgoja i obrazovanja, temeljni pravac razvoja svakako je stvaranje nove paradigme, uvažavanje različitosti – pružanje jednakih mogućnosti za sve sukonstrukcije kurikuluma, nove škole usmjerene prema multikulturalnom okružju, odgojnim vrijednostima, usvajanju znanja i stjecanju kompetencija koje će trebati svima. Prihvaćajući paradigmu o jedinstvenom kontinuitetu odgoja i obrazovanje u kojem svako dijete treba naći svoje mjesto ovisno o dosegu mogućnosti, interesima i potrebama, isti cilj odgoja zahtijeva diferencijalni pristup, specifičnu modifikaciju po mjeri posebnih odgojnih potreba. Diferencijalni odgoj (pedagogiju) možemo promatrati kao zajednički pristup čije su karakteristike: naglasak na individualnim osobinama tj. mogućnostima, posebnostima i razvijanju potencijala svakog djeteta s ciljem sudjelovanja u svakodnevnim aktivnostima škole kao zajednice, uključenje svih koji su na bilo koji način različiti, drugačiji i koji za primarno zadovoljenje svojih obrazovnih potreba trebaju prilagodbu nastavnih modela, pristupa, sadržaja, metoda, tehnologije, prema pružanju jednakih mogućnosti za sve.

: položaj djece, kriza odgoja, pedagogijska znanost, diferencijalni odgoj

nije evidentirano