hrvatski

Konceptuala (bez) humora ili "otrov ozbiljnog sadržaja"

U članku se, na odabranim primjerima, tematizira lokalna suvremena umjetnička praksa u kontekstu humorističnoga modusa i njegove po/etičke niše s obzirom na politiku straha. Naime, zamjetno je da su se neovangardne i postavangardne umjetničke prakse u odnosu na avangardu (npr. dadaističku ironiju, sardoniku u okviru estetike i strategije šoka) nešto malo manje smijale ; neoavangardni i postavangardni i te kasniji, postmodernistički humor bio je i jest daleko ozbiljniji, rekli bismo tautologijski – konceptualniji. Kao post scriptum sjajnom Critchleyovu završnom okviru o srži humora, o smijehu risus purus, smijehu smjehova, završavam prikazom monodrame Bankar anarhist (Sreten Mokrović – Fernando Pessoa: Bankar anarhist, Binocular teatar, premijera – 2015.), koja reprezentira sve ono što je dokumentirano u Crnoj knjizi Udruge Franak.

konceptualna umjetnost, Sreten Mokrović – Fernando Pessoa: Bankar anarhist, humor, smijeh, politika straha

nije evidentirano