hrvatski

Hrvatski jezik u Bosni i Hercegovini u javnoj komunikaciji od 1945. do danas

U knjizi se polazi od odredbe da je jezik društveni fenomen i da pored određenih jezikoslovnih mjerila u njegovu postojanju važnu ulogu imaju izvanjezični, sociolingvistički i sociopolitički kao i drugi čimbenici. Jezik je tako važno obilježje naroda, njegove kulture, snaga njegova integriteta, njegovo priopćajno sredstvo bitno za tradiciju, sadašnjost i budućnost, za život i opstanak naroda u posebnosti njegova identiteta naspram drugih naroda. Tijekom cijele svoje povijesti, pa tako i u 20. st., Hrvati - govornici hrvatskoga jezika, živjeli su u nekoliko država, u nekoliko političkih tvorevina što je na određen način utjecalo i na stabilnost granica jezičnoga područja. Dakako, te su granice jezičnog područja stabilnije od administrativnih, a uz to one se svaki put i ne podudaraju. Nepovoljne društvene, političke i sociolingvističke prilike dovele su do toga da su Hrvatima u Bosni i Hercegovini sustavno zakidana prava i nijekane jezične posebnosti, unatoč njihovu ustavnom pa i zakonskom položaju po kojem su ravnopravni spram drugih naroda u toj državnoj zajednici. Nakon neizbježna osvrta na hrvatsku jezičnu povijest te odnose tradicije i suvremenosti, posebice na nominaciju jezika i status hrvatskoga jezika u 19. st. i I. polovini 20. stoljeća, dolazi se do sociolingvističke analize odabrane Hrvatski jezika u BiH u javnoj komunikaciji od 1945. do danas obrađene po zadanoj periodizaciji. Budući da se standardni jezik ostvaruje kroz svoje funkcionalne stilove, pozornost je usmjerena na najzastupljenije u sferi komunikacije, a to su administrativni i novinsko-publicistički. Za istraživanje položaja hrvatskoga jezika na planu administrativnog stila korišteni su službeni listovi: Službeni list F/N/SR BiH, Službeni glasnik opštine Mostar, Narodni list Hrvatske zajednice/republike Herceg Bosne, Gradski službeni glasnik grada Mostara, a za novinarsko-publicistički stil novine: Oslobođenje, Sloboda i Dnevni list, vjerske publikacije (godišnjaci) Dobri pastir i Kršni zavičaj, a s područja elektroničkih medija dnevnici javnih RTV servisa u Bosni i Hercegovini: RTS-a, FTV-a i TVBH1. Istraživački rad teče u stalnom učvršćivanju spoznaje kako je jezična politika sociolingvistička kategorija koja je sastavni dio opće politike jednoga društva i provodi se kroz djelovanje političkih institucija koje su svojom kontrolom živo prisutne u svim kanalima javne komunikacije modificirajući ih sukladno svojim ciljevima i usmjeravajući društvenu svijest o jeziku najčešće prema interesima one društvene skupine koja je najmoćnija i koja je na vlasti. Unatoč svim poteškoćama, snagom različitih lingvističkih i izvanlingvističkih sredstava, održan je kontinuitet hrvatskog jezika, svijest o njegovoj povijesnosti i njegova komunikacijska uporaba kao jamstvo njegova postojanja, odnosno stvarnog i pravnog položaja u Bosni i Hercegovini.

hrvatski standardni jezik ; Bosna i Hercegovina ; jezična politika ; javna komunikacija ; pravni i stvarni položaj ; sociolingvistika ; stil

nije evidentirano