hrvatski

Hrvatska škola između tradicionalnog i modernog: neki empirijski pokazatelji

U kontekstu rasprave o mogućnostima posredovanja religijskih sadržaja u osnovnim školama, iskristalizirala su se dva osnovna pristupa: konfesionalni (u vidu vjeronauka) i religijski neutralan (u vidu religijske kulture). U Hrvatskoj je zaživjela stvarnost konfesionalnog vjeronauka. Religijska kultura, kao potencijalni predmet (ne nužno pod tim imenom, ali nužno s već spomenutim pristupom religijskom fenomenu), pripadala bi grupi tri navedena potencijalna školska predmeta iz ovog istraživanja koji svjetonazorske sadržaje rješavaju na interdisciplinaran i neideologizirani način. U hrvatskim školama vrlo visok postotak učenika pohađa konfesionalni vjeronauk. Najviše statistički značajnih razlika proizvele su varijable rezidencijalni status i obrazovanje oca. Među onima koji ne idu na vjeronauk i nisu nikada išli i među onima koji su išli, ali više ne idu prevladavaju djeca iz velikog grada (mada je i u gradu postotak pohađanja vjeronauka vrlo visok). Ta djeca su i najmanje za zadržavanje vjeronauka kao školskog predmeta. S druge strane, djeca sa sela u najvećem broju idu na vjeronauk od prvog razreda, najviše su za njegovo zadržavanje u nastavi. Može se stoga zaključiti da su djeca iz grada, obrazovanih očeva više u procesu socijalizacije bila izložena utjecaju modernijih socio-kulturnih čimbenika, a djeca iz sela, čiji su očevi nižeg obrazovanja utjecaju socio-kulturnih utjecaja tradicionalne provenijencije. Što se tiče ostala tri ponuđena predmeta kao diskriminativni faktori pokazali su se samo spol i dob, dakle, izostao je utjecaj socio-kulturnih čimbenika, što je donekle i razumljivo jer to su predmeti koji ne postoje u školi i o kojima su se djeca sasvim samostalno odredila.

škola; tradicionalno; moderno; crkva; vjeronauk; Hrvatska

nije evidentirano