hrvatski

Kako govori prava dama? Hrvatski jezični bonton u prvoj polovici 20. stoljeća

Posebno mjesto u ženskim časopisima zauzimaju tekstovi zasićeni savjetima za poboljšanje romantične veze s muškarcem. U njima se kao glavni uzrok svih poteškoća u muško-ženskim odnosima ističe tvrdnja da muškarci i žene govore različitim jezicima, odnosno da su njihove jezične navike posve oprečne. Na toj se tvrdnji gradi teza da se razumijevanje i sklad u heteroseksualnoj romantičnoj vezi mogu postići samo tako da žene steknu visok stupanj kompetencije u vladanju „stranim“ muškim jezikom, što će im omogućiti da vješto režiraju svoj razgovor s muškarcem. Od pojave savjetodavnih žanrova izraslih na idejama o rodnoj binarnosti jezika u ženskim se časopisima i priručnicima o lijepome ponašanju neprestano perpetuiraju ideje o ženskome komunikacijskom deficitu i potrebi da se ženino autentično verbalno ponašanje korigira i disciplinira. U ovome se radu opisuje i ilustrira higijena ženskoga govora provedena u hrvatskim bontonima i u nekoliko ženskih časopisa s početka 20. stoljeća. Ta se praksa verbalne higijene podvodi pod termin jezičnoga bontona, izdvajaju se osnovne norme prema kojima se definira damski govor, a svi se zaključci potkrepljuju potvrdama ekscerptiranima iz korpusa.

jezični bonton, verbalna higijena, ženski jezik, muški jezik, ženski časopisi

nije evidentirano