hrvatski

Rukopisna latinska gramatika Šime Starčevića. Prvo čitanje

Pisana ostavština ličkoga svećenika i osebujnoga borca za hrvatsku stvar Martina Davorina Krmpotića (Veljun kod Krivoga Puta, 1867. ili 1868. – Grand Canyon, Arizona, SAD, 1931) sadrži kutiju naslovljenu “Šime Starčević”, u kojoj se nalaze spisi toga poznatoga, također ličkoga, kulturnoga djelatnika. Riječ je o dvama omotima s ukupno 16 svezaka, nazvanima “Jezikoslovna djela” (9 svezaka) i “Vjerska djela” (7 svezaka). Materijal je godine 2008. u zagrebačkom Arhivu Hrvatske provincije Družbe Isusove pronašao provincijalni arhivar Valentin Miklobušec, koji je o otkriću obavijestio tadašnjega ličko-senjskoga biskupa, ujedno i crkvenoga povjesničara, Milu Bogovića. On je, pak, uvidjevši da se mahom radi o književnojezičnom sadržaju, proslijedio informaciju riječkoj Katedri za kroatistiku. Pomnije je proučavanje materijala pokazalo da se u raznolikom “jezikoslovnom” snopu između udžbenika matematike i gramatike hrvatskoga jezika našlo, pod oznakom A6, i nešto što je prepoznato kao opis latinske gramatike. Rezultat je prvoga iščitavanja toga snopčića tema ovoga rada. A teško je zamisliti prikladnije mjesto za njegovo objavljivanje od zbornika izdanoga u čast znanstvenice koja se uvrstila u niz najzaslužnijih proučavatelja Starčevićeva djela.

Šime Starčević, rukopisna latinska gramatika, gramatička terminologija

nije evidentirano