hrvatski

Komunalna društva u Dalmaciji i Šubići za vladavine Pavla I. Šubića

Hrvatski velikaški rod kneževa Bribirskih (od 14. st. Šubići), je sudjelovao u političkom životu Hrvatske vjerojatno od vremena narodnih vladara, a Bribir se u svojstvu županije spominje još u 10. st. Naglom usponu Šubića su pogodovale političke prilike u 12. st. kada se vlast Arpadovića gotovo nije osjećala kao i izvrstan položaj gradova te utvrda koji su bili u njihovim rukama. Kneževske položaje u dalmatinskim gradovima Šubići počinju zauzimati početkom 13. st. Kneževi Grgur i Stjepko su najvažniji predstavnici roda do pojave Pavla I. Kneza Stjepka su naslijedili njegovi sinovi Pavao I., Juraj I. te Mladen I. Za vrijeme njihove vladavine moć i utjecaj Šubića su dostigli vrhunac. Knez Pavao I. je prvi put spomenut 1272. kao potestat Trogira, a već iduće godine je bio knez u Splitu. Godine 1273. Pavao I. je došao na dužnost primorskog bana dok je njegov brat Juraj I. na poziciji šibenskog kneza. Šubići uskoro ovladavaju Ninom, Skradinom, Klisom te Omišom. Skradin je postao prijestolnica bana Pavla. Uspon Šubića do dinastičke vlasti te oslobođenja od stvarnog vrhovništa Anžuvinaca i Arpadovića je započeo u devedesetim godinama 13. st. Ban Pavao se 1293. proglasio banom Hrvata. Nakon što su doveli Karla Roberta na ugarsko-hrvatsko prijestolje, ban Pavao i Šubići su svoju politiku okrenuli prema Bosni i Zadru. Nakon smrti kneževa Jurja I. i Mladena I., ban Pavao je 1305. podijelio državinu sa svojim sinovima. Početkom 14. st. Šubići su vladali svim dalmatinskim gradovima osim Zadra. To se promijenilo 1311. nakon zadarske pobune protiv mletačke vlade. Na dužnost zadarskog kneza je došao Mladen II., no vlast Šubića nad Zadrom nije potrajala. Ban Pavao je umro u svibnju 1312., a naslijedio ga je Mladen II. za čije je vladavine snaga Šubića postupno oslabila.

Šubići Bribirski, Pavao I., komunalna društva u Dalmaciji, srednji vijek

nije evidentirano