hrvatski

Postupci fizioterapijske intervencije u klasičnom baletu

Uvod : U klasičnom baletu estetski pokret konačni je cilj koji zahtijeva ponavljanje pokreta, što povećava rizik ozljeđivanja mišićno - koštanog sustava. Opterećenja i granice koje profesionalni klasični balet postavlja na tijelo plesača u posljednjih su desetak godina toliko porasle da je pitanje vlastitog zdravlja plesača stavljeno u drugi plan. Cilj : Ukazati na najučestalije probleme oštećenja mišićno - koštanog sustava u klasičnom baletu, kao posljedice dugotrajnih i učestalih trenažnih procesa. Razrada : Prema p regledu dosadašnjih istraživanja , čak 86 % svih ozljeda čine ozljede donjih ekstremiteta. Sindromi prenaprezanja (tendinopatija Ahilove tetive, patelofemoralni sindrom, tendinitis m. flexor a hallucis a longus a ), anterior ankle impingement te lumbalni bolni sindrom najučestalije su ozljede u klasičnom baletu. Kroz pregled rezultata dostupnih istraživanja o učinkovitosti oblika fizioterapijskih intervencija izdvajaju se terapijske vježbe ekscentričnog oblika i vježbe propriocepcije. Kao razlog tome navodi se p risu tnost fizioterapeuta kao stalnog člana tima. Svakodnevni višesatni treninzi profesionalnih plesača klasičnog baleta ukazuju na važnost prevencijskih postupaka za najugroženija tjelesna područja (donji ekstremiteti i lumbalni dio kralježnice). Zaključak : Plesačima u klasičnom baletu tijelo predstavlja osnovno sredstvo umjetničkog izražavanja i komunikacije. Posljedično tome, kroz intenzivne svakodnevne treninge protežu svoje tjelesne sposobnosti i izdržljivost do krajnjih granica , često zanemarujući tjel esna ograničenja, što dovodi do nastanka sindroma prenaprezanja i ozljeda. Zbog surovog a trenažnog procesa prevencijska strategija nužna je jednako kao i u ostalim sportovima i ozljedama mišićno - koštanog sustava.

klasični balet ; rehabilitacija ; ozljede u klasičnom baletu ; prevencija

nije evidentirano